Posle nje.

10.

Nakon ovog pitanja cijeli moj zivot se promjenio. Mozda da je to nisam pitao nista se od toga ne bi desilo. 5 dana jeste proslo kako treba sve je bilo drugacije. Vise emocija ljubavi srece. Jedino sto je lose bio su njene mucnie koje su bile velike, ali to nije nama smetalo da budemo nasmijani. Svjesna da cu postati otac i spremna na to, ali sa ne znanjem sta nas ceka kada se budemo vracali nazad. Nisam ni jednog momenta pomislio na bilo sta lose toliko sma bio srecan i ispunjen da mi nista ruzno nije moglo padnuti na oamet u tom momentu.

Zadnja noc je bila rako reci vatrena puna strasti i ne spavanja. Svjesna d aujutru vozim zelo sam odpsavati makar sat dva ali nisma mogao. Mucnine su opet bile velike i nisam imao srca da je ostavim budnu a samu dok ja spavam. Jutro smo docekali ne naspavani i umorni ali srecni jer se vracamo kuci. Neka sreca koja nas je vula jeste to saopstenje nasima d ace se desiti i taj dana kada cemo mi, tacnije ja i ona biti porodici i imati jedno malo stvorenje koje ce nas ciniti srecni, svakog dana sve vise i vise.

-Jesi spremna da krenemo?

-Jesam.

-jesi li spakovala sve nisi nista zaboravila. Da se ne bi vracali.

-Ne brini sve sam spakola. Ajde da krenemo.

Bio sam posan i to je bas bilo vidno. ...
Ispred sebe sam vidjeo bijelo polje puno bijelih ruza sa  rijekom koja tiho sumiri i protive. Veliki most koji je spojen sa crkvom koja je bila sva od zlata. 

To je poslednje cega se sjecam prije svega sto se desilo.