Posle nje.

14.

Pogled sa pisceve strane

Nekako kako gledam sve ovo sa strane u pratim desavanja shvatam sve vise koliko mu je tesko. Ja kao osoba koja sam zatvorena medju cetri zida zajedno sa njim a da me cak on ni ne vidi , vidim njegovu bol.

Boli ga jer me je ubio. Boli ga jer se desio onog dana. Povremeno sjednem na cosak kreveta dok spava a onda se trgne kao da zna da sam tu.  Celoga zivota cu pratiti njegov zivot.

Sada ne kao osoba koja vise ucestvuje u njegovom zivotu vec odoba koja mu po malo cak i kreira i pokusava da izvadi iz ove mracne svere i misli, trudim se. Zaista tako mislim. Zelim da zivi natsvai dalje bude sa nekim ko ce ga ciniti sretnim.

Sada dok on mirno spava ja ga gledam, kao duh ali tu sam. Nekada ce mozda i naci sve ovo sto ja pisem  o njemu, nama i danima koji su nam  bili sve ljepsi.

______________________________

Ivan perspektiva-

Cuje se lupanje strazara.   Budjenje kao i svaki dan. Sredjivanje kreveta, dorucak.

-Cime si se bavil mali ?

-studiranjem policiske akademije. Hahahaha i zavrsih odje.

-bas ironicno ispada. Al aj mali si jos.

__________________________

5 mjeseci je proslo i svaki dan je sve gori i gori sve je teze i teze al prosto se naviknes toliko da ti je vise prosto svejedno da li ces ikada izaci.

- zasto si tako zatvoren?

-Ne znam mozda jer nisam naviknut na sve ovo jos.  Sjeban sam bio do te granice ne mogu da ti opisem osjecaj. Ali kako vrijeme orolazi tako shvatam neke stvari.  Sve mi se mutilo u glavi. Svakoga dana sam bio pijan i nakljukan sa bilo cim.