Miris Njegove Duše

Četvrto Poglavlje

Dobro jutro svima,

Novi dio je ovdje. Iskreno se nadam da vam se sviđa i da nije predug. Shvatila sam kako, za razliku od prije, pišem duplo duže dijelove i mislim da sve to mogu zahvaliti jednoj aplikaciji, koju ću vak otkriti jednom prilikom.

Do tada, uživajte u ovom dijelu, ostavite pokoji usputni dojam i očekujte novi dio brzo!

____________

Probudila sam se s ogromnom glavoboljom i neprestanom zvonjavom mobitela. Mrzim ovakva jutra, iako se gotovo nikad ne budim ovakva.

Ja, koja nisam popila kapi alkohola, budim se s ogromnim bolovima u glavi. Ne želim ni razmišljati kako je tek onima koji su kući stigli pijani.

Zvonjava mobitela i dalje ne prestaje, pa sam ga uzela u ruke i požalila što jesam.

Desetci propuštenih poziva i poruka od Michaela. I nije stajalo na tome. Baš kad sam željela otključati mobitel, zvao je ponovno.

Odjednom mi se izvrtio cijeli film u glavi. "Dosta mi je tvojih sranja" odzvanjalo mi je u ušima.

Utišala sam zvukove i odložila mobitel natrag na noćni ormarić.

Odjednom sam osjetila kako mi se oči pune suzama, ali obećala sam sama sebi kako neću plakati. Ovog puta, bila sam previše slaba u održavanju svog obećanja.

Legla sam natrag u krevet i tiho zaplakala.

Zaboljele su me njegove riječi. Nikada u ove četiri godine nije se podnio tako zlobno prema meni. Uvijek je težio tome da budem sretna i osjećam se sigurno.

Ne znam što mu se dogodilo jučer, ali ne želim krivicu pripisivati samo alkoholu. Naravno, za jedan dio je i on kriv, ali nešto je čudno s Michaelom zadnjih dana.

Nisam obraćala previše pažnje na to, ali sigurna sam da nešto nije u redu. Nikada nije bio isfrustriran time što mu ne mogu pružiti fizičko zadovoljstvo koje želi, ali kad se prisjetim njegove reakcije od zadnji put, znam da nešto ne valja.

Iako stalno potiskujem taj ružan osjećaj, ne mogu si pomoći, a da ne razmišljam o tome.

Jesam li mu dosadila?

Ide li mu na živce to što mi uvijek mora popuštati i prilagođavati se meni i mojim potrebama?

Možda se zasitio mojim stalnim napadajima u zadnje vrijeme i konstantnim emocionalnim promjenama, pa ne može više podnijeti to.

Ne znam čemu bi pripisala njegovo ponašanje, ali ono u što sam sigurna jest to da moj Michael više nije isti.

Razmišljajući o tim stvarima, samo mi je bilo gore. Plakala sam tiho, ali teško. Teško sam dolazila do zraka i teško sam se suzdržavala da ne puknem.

Ne znam ni koliko sam vremena provela u krevetu, ali znam da sam već nekoliko puta odbila poziv svog oca i Morgan da se spustim na ručak.

Ne mogu ni jesti. Jednostavno nemam apetita, ne nakon svega ovog.

Michael i ja rijetko smo se svađali, ali kada jesmo, nije bilo ni približno ovome sada. Osjećam kako mi se srce raspada na komadiće dok se pokušavam smiriti i barem malo doći sebi.

Ponovno kucanje na vratima me trgnulo iz misli. "Nisam gladna tata" rekla sam malo glasnije kako bi me mogao čuti i napokon prestati s kucanjem.

Nekada sam stvarno mrzila njihovu upornost.

"Michael je" smrznula sam se na mjestu čim sam čula te riječi, i brzo obrisala suze koje su bile na mom licu. Uspravila sam se na krevetu i podigla u sjedeći položaj.