Miris Njegove Duše

Deseto Poglavlje

Dobra večer društvo,

Evo novog dijela nakon malo više od tjedan dana, nije bilo u ponedjeljak jer, nažalost, nisam imala dovoljno vremena, ali, evo sad je ovdje!

Iskreno se nadam da vam se sviđa i da ćete s iščekivanjem čekati novi nastavak.

Do tada, uživajte u ovom dijelu.

__________

Tom i Evelyn bili su upravu. Atmosfera je potpuno opuštena, cijeli službeni dio događaja prošao je relativno brzo i već smo bili na ručku u restoranu.

Naš je stol bio pored ogromnog prozora koji je gledao na predivan park i šetnicu iza restorana.

Malo je reći kako sam bila potpuno oduševljena cjelokupnim izgledom prostora. Sve je izgledalo poput neke bajke, na svakom je stolu bila velika tegla prepuna cvijeća, po stropu su visjele žute lampice, čineći atmosferu još ljepšom.

Sam izgled svega oko mene opuštao me do te mjere da sam na trenutke zaboravila koliko se ljudi zapravo nalazi u mojem okružju.

Glazba koja se čula s pozornice u jednom dijelu jednostavno je bila očaravajuća.

Dok smo sjedili za svojim stolom i jednostavno uživali u previše opuštenoj atmosferi, Evelynin brat Daniel nekoliko je puta prišao našem stolu kako bi popričao sa nama.

Bio je poprilično sretan i iznenađen to sam i ja bila tamo, ali na njegovom sam licu mogla vidjeti da mu je stvarno drago.

Po prvi puta, nakon ne znam koliko vremena, mogla sam reći kako se osjećam ugodno među ljudima. Nisam bila potpuno sigurna što je stvarno uzrokovalo da se ovako osjećam, ali bila sam zadovoljna.

Nisam bila sretna, ali nisam dozvolila da mi to pokoleba raspoloženje.

Istina je da sam osjećala ogroman pritisak u prsima kada sam razgovarala sa Evelyninim roditeljima o meni i mojoj obitelji. Razmišljajući o tome kako sam im morala lagati i reći kako je sve u redu i da sa svima imam odlične odnose, tjera me na plakanje.

"Bella!" naglo sam se trgnula i pogledala prema Tomu kojeg je Evelyn, navodno slučajno, smjestila pored mene. "O čemu toliko razmišljaš? Dozivam te već neko vrijeme, ali potpuno si odlutala"

U trenutku sam osjetila kako su mi obrazi postali crveni. Nadam se da nije primijetio.

"Oh... Razmišljam kako je zapravo lijepo ovdje" nasmiješila sam se i pogledala u smjeru parka.

Sunce je obasjavalo cijelo područje i sve činilo još barem deset puta ljepše.

"Želiš li prošetati?" pitao je, na što sam ga pomalo iznenađeno pogledala i tek tada shvatila da Evelyn ne sjedi za stolom.

Nisam znala što i kako bih odgovorila, ali sam nesvjesno kimnula glavom, ni ne shvaćajući, sve dok nije ustao i ponudio mi svoju ruku.

Mentalno sam se udarila po glavi, osjećajući kako mi obrazi ponovno gore i molila sam Boga da nas Evelyn nije vidjela u tom trenutku.

Primila sam ga za ruku i zajedno smo krenuli prema velikom izlazu u park, dok sam pogledom tražila gdje bi Evelyn mogla biti.

Na moju nesreću, kad su nam se pogledi sreli, gledala je prema meni s ogromnim osmijehom na licu i samo podigla obje ruke u zrak, pokazujući palčeve prema gore.

Znala sam da me neće pustiti na miru čim se vratimo kući, ali odlučila sam, barem nakratko, odbaciti tu misao.

Dok smo lagano hodali šetnicom, jasno sam mogla osjetiti njegov parfem koji je mirisao, malo reći, savršeno. Krajičkom oka vidjela sam kako stavlja ruke u džepove svojih hlača, dok su mu rukavi košulje bili podignuti do laktova.