Miris Njegove Duše

Treće Poglavlje

Bok svima!

Evo, još jedan dio je ovdje, nadam se da će vam se svidjeti!

__________

Stajala sam tamo, ispred kuće gdje glazba nije prestajala, sa očima punih suza dok sam mrtvo hladno gledala u pijanog dečka ispred sebe.

Pritom potpuno zanemarivajući crnokosog kovrčavog koji je stajao nekoliko koraka od nas i pokušao obrisati krv sa svojih usana.

"Bella, slušaj me" Michael je rekao približavajući se.

"Stani. Ni koraka više" pružila sam ruku ispred sebe, spustivši pogled. Suze su i dalje nekontrolirano tekle mojim licem, dok mi je dah bio toliko drhtav da sam mislila da neću moći reći ni riječ.

Michael je stajao par koraka ispred mene, iznerviran i zbunjen, dok su mu oči bile sve, samo ne tople.

"Obećao si mi... kako..." duboko sam uzdahnula i zatvorila oči, "kako će sve biti... u redu."

"Bella-"

"Šuti. Ne želim... te čuti" stisnula sam šake, osjetivši kako mi se nokti zabijaju u kožu, ali nisam marila.

Željela sam da sve ovo prestane.

Pokušavala sam smiriti svoje drhtavo disanje, a zatim sam ponovno pogledala u njegove oči.

"Obećao si mi kako ćeš cijelo vrijeme... biti uz mene" uperila sam prst prema njemu, dok je novi nalet suza već čekao u kutu mojih očiju.

"Rekao si da će sve biti u redu" ne skidam pogled s njega.

On, potpuno zbunjen, ali i pomalo odsutan od cijele situacije, samo je blijedo gledao u mene.

"Dobro znaš... koliko se bojim biti među ovoliko ljudi... i svejedno sam pristala ići s tobom... samo kako bi ti bio sretan" briznula sam u plač, ne suzdržavajući se više ni trenutka.

"Bella molim te-"

"Prestani! Rekla sam ti da šutiš. Nemaš pravo reći nijednu riječ" proderala sam se toliko glasno, da se nekoliko ljudi, koji su bili vani, okrenuli u našem smjeru.

Ali tog trena, bilo me najmanje briga.

Naglo sam osjetila nalet adrenalina, ljutnje, mržnje.

Poželjela sam da nikad nisam pristala na ovo, ali bilo je prekasno.

"Mislila sam da si bolji od ovog. Nikada te nisam vidjela takvog. I sigurno neću ići s tobom kući. Radije ću cijelu noć ići pješke, nego s tobom. Gadiš mi se" izgovarajući te riječi, nisam skidala pogled s njegovog lica.

Njegove oči, koje su bile već poluzatvorene od količine alkohola kojeg je ispio, odjednom su se skroz otvorile. Njegove staklene oči gledale su moje, a izraz na njegovom licu nije govorio apsolutno ništa.

Okrenula sam se na peti u namjeri da krenem kući. Zagrizla sam se za donju usnu kako bi se suzdržala od ponovnog plakanja, ali neuspješno.

Suze su same potekle mojim licem.

"Jebem mu mater Isabelle, stani!" odjednom sam osjetila kako me Michael uhvatio za nadlakticu i grubo okrenuo prema sebi.

Sudarivši s njegovim prsima, osjetila sam miris alkohola pomiješan s dimom cigareta i njegovim parfemom.

"Ne, ne! Pusti me!" odjednom su se slike iznutra vratile u glavu, dok me Michael čvrsto držao i nije želio pustiti.

Počela sam nekontrolirano vikati i gurati ga od sebe, nakon čega me pustio i odmaknuo se tek korak. Ponovno sam glasno zaplakala, osjećajući kako mi se ruke ponovno tresu, a noge postaju sve labavije.