Miris Njegove Duše

Sedmo Poglavlje

Dobro jutro svima :)

Novi dio je ovdje, iskreno se nadam da će vam se svidjeti i nadam se da ne mrzite to što volim odugovlačiti -_- ja sam jednostavno takva xd, kada krenem s pisanjem, ponekad se toliko zadubim i dođem sa hrpom detalja

Napišem negdje što želim da bude u jednom poglavlju, a kad napišem pola, shvatim da se nisam dotakla pola tih stvari koje sam napisala, pa dijelim situacije kroz dva, možda i tri poglavlja. Stvarno nekad pretjeram, upsić!

Uglavnom, nadam se da vam se sviđa, od sljedećeg tjedna će mi biti malena strkica zbrkica oko ispita, ali zato još ovaj tjedan dok imam vremena, pišem koliko god mogu da imam u draftovima spremljeno čim više toga!

I to je to od mene u ovom dijelu, uživajte u čitanju, ostavite pokoji usputni dojam, kritike su dapače dobrodošle, želim znati ako vam se nešto ne sviđa da popravim, ili sviđa da se potrudim da bude još bolje!

K.

__________

Probudila sam se nakon petog ili šestog kucanja na vratima.

"Hajde Bella, zakasnit ćemo!" čula sam Evvien glas s druge strane vrata i nezadovoljno progunđala kako ne želim ustati s kreveta, pritom se okrenuvši na drugu stranu.

Sama pomisao na to kako moram ustati i otići u školu tjera me na povraćanje. Ali činjenica kako je ovo posljednji put da idem tamo, barem mi malo olakšava situaciju.

Čula sam otvaranje vrata i okrenula se prema Evelyn koja je stajala tamo, već potpuno spremna. "Hajde, Uspavana Ljepotice, zakasnit ćemo" prišla je krevetu i pokušala maknuti poplun, ali nisam joj dozvolila.

"Neda mi se Evvie" pokrila sam se preko glave, ali ona nije posustajala. "Hajde draga, znam da ne želiš, ali ovo nam je posljednji dan i želim izaći iz te škole danas zajedno sa tobom" sjela je na krevet i dalje držeći ruke na mojem poplunu.

"Ugh, u redu" maknula sam poplun sa sebe i ustala s kreveta, primjetivši kako se na Evelynom licu ocrtava maleni osmijeh. "Vidjela sam dvije šalice kave u sudoperu, želim detalje kasnije" čula sam kako se hihoće dok sam se ja ukipjela na mjestu.

Okrenula sam se prema njoj i susrela se sa zaigranim osmijehom na njenom licu. "O čemu pričaš?" rekla sam, osjećajući kako mi obrazi gore.

Što se događa sa mnom?

"Znaš ti dobro o čemu ja pričam, mlada damo. Hajde, požuri, kava te čeka na stolu" namignula je i odjurila iz sobe, ostavljajući me da stojim tamo potpuno zbunjena i posramljena.

Tek tada sam se sjetila kako je Tom samo ostavio šalice u sudoperu, što je Evelyn jasno dalo do znanja da se nešto dogodilo sinoć.

Stvar je u tome da se nije dogodilo ništa posebno, ali znam da će skakati oko mene cijeli dan ako joj ne ispričam sve detalje.

Nevoljko sam uzdahnula i uzela iz kofera prve traperice koje sam vidjela i neku običnu majicu. Brzo sam počešljala kosu i spustila se u prizemlje kako bih u miru popila kavu prije nego odemo u pakao.

Činjenica da se danas moram suočiti i s Michaelom, i s Danielle, tjera mi strah u kosti dok ulazim u dnevni boravak iz kojeg se već širi isti onaj miris kao od prije nekoliko sati.

Spavala sam svega tri sata. Tom i ja smo se toliko udubili u razgovore da smo izgubili pojam o vremenu i na kraju otišli na spavanje oko četiri sata ujutro.