Miris Njegove Duše

Osmo Poglavlje

Dobra večer svima,

Novi dio je ovdje nakon par dana i evo, nadam se da vam se sviđa. Pošto je vrijeme ispita i uskoro započinje sljedeći semestar u kojem ću imati jako puno posla s učenjem, izbacivat ću nastavke svaki ponedjeljak u ovo vrijeme.

Tako ću imati malo više vremena da napišem poglavlja, koja će stajati u draftu i samo čekati vrijeme da ih objavim ovdje da ih možete pročitati ^-^

Nadam se da će vam se ovaj dio svidjeti i da ćete uživati!

__________

Kuća je bila potpuno prazna kad sam ušla unutra. Ni u najluđem snu nisam mogla očekivati kako ću ulaziti u vlastitu kuću poput lopova.

Tom je tiho i oprezno ušao nakon mene, gledajući okolo potpuno zadivljeno. "Wow" nasmiješila sam se kad sam čula njegovo oduševljenje.

"Sad je predivna dok nema nikog" rekla sam i nakratko pogledala okolo.

Cijeli prostor izgledao je duplo veće dok nije bilo nikog. Sve je odisalo tišinom i činilo se tako savršenim. Hodnik koji se inače činio malen, sada je izgledao prevelik. Kuhinja je zjapila prazna, a televizor u dnevnom boravku bio je ugašen.

Jedino što sam mogla čuti bilo je otkucavanje velikog zidnog sata iz dnevnog boravka.

"U redu, što točno moramo tražiti?" Tomovo pitanje trgnulo me iz misli.

"Mislim da otac nešto skriva od mene, ali nisam sigurna što bi to moglo biti. Tražim bilo što što izgleda kao da ne pripada ovdje ili je previše drugačije od svega ostalog. Sigurna sam da postoji nešto" brzo sam pogledala po dnevnom boravku, ali ništa nije izgledalo sumnjivo.

"U redu. Ja ću pretražiti ovdje i zvati te ukoliko naiđem na nešto takvo" pogledali smo se i lagano sam kimnula glavom.

"Hvala ti"

"Nema na čemu" nasmiješio se i krenuo u potragu.

Nisam znala zbog čega ovo radi i zašto je stalno ovdje kad mi je teško ili mi je potrebna pomoć oko nečega, ali osjećam ogromnu količinu zahvalnosti prema njemu i ne znam kako ću mu se odužiti.

Krenula sam duž hodnika prema tatinoj sobi koju dijeli s Morgan. Pri samoj pomisli da spavaju u istom krevetu i dijele isti poplun, želudac mi se okreće poput ringišpila u lunaparku.

Ušla sam u sobu u kojoj nisam bila godinama, iz jednostavnog razloga. Nisam mogla ući ovdje, a da ne zamislim njih dvoje kako sretno spavaju zagrljeni u krevetu dok je majka negdje drugdje.

Iako je bila previše zlobna prema meni, ipak mi je majka i nikada neću prihvatiti ijednu drugu ženu s mojim ocem.

Na brzinu sam pootvarala njihove noćne ormariće, pazeći da nešto ne pomaknem previše kako ne bi shvatili da sam bila ovdje i kopala im po stvarima. Nisam našla ništa što bi mi moglo pomoći, pa sam se vratila iz sobe i krajičkom oka zagledala vrata očevog ureda.

Vrlo rijetko sam boravila tamo, ali kada jesam, morala sam biti mirna poput bubice. Pažljivo sam otvorila vrata i ušla u prostoriju srednje veličine, u čijoj se sredini nalazio poveći radni stol s hrpetinom papira i zatvorenim laptopom.

Prišla sam stolu i krenula otvarati ladice u kojima su se samo nalazili neki poslovni papiri. Ništa nije izgledalo nimalo sumnjivo i bila sam na izmaku živaca.

Znala sam da nešto ne valja, osjećala sam to, ali nisam znala kako to naći. Nisam znala što tražim i kako to izgleda, ali osjećala sam da nešto postoji.