17. poglavlje

8 2 3
                                    

Dragi,

Nisam mislila da ćeš mi ovoliko nedostajati. Ponekad pomislim kako čujem dok dolaziš, ali to je samo vjetar. Voljela bih da mogu biti s tobom. Ide i trideseti zalazak kako te nema, a dvorac postaje sve tužniji, kao da cijela Nizina pati za tobom. Voljela bih da mi pišeš češće. Znam da nemaš vremena, ali zar toliko da mi pošalješ samo jedno pismo? Malena Oceania mi postaje sve veća zabava, njen plač više nije onako iritantan, čini se da si bio u pravu. 

M.

Margot je pismo zatvorila i predala glasnika, ovog puta poslavši ga okolnim putem. Sve više je strahovala da će se kraljica dokopati pisama i nekako naštetiti Gaspardu. 

Iz misli ju probudi dječji plač. Malena Oceania postala je Margotina najveća radost. U trideset zalazaka sunca djetešce se promijenilo u potpunosti. Bakrena kosa dosezala joj je do uha, njezin osmjeh bio je poput stotine morskih bisera. A oči su joj bile plave poput najdubljeg mora. 

Margot je došla do djetetove odaje, a ondje je našla dadilju kako joj nešto šapuće. Margot nije vjerovala toj ženi, a njena dadilja je nestala, kao da su je planine progutale. 

,,Što se događa? Što to govorite djetetu?" grubo će Margot. Dadilja ju iznenađeno pogleda, u njenim očima bijaše tračak straha.

,,N-ništa gospo, samo sam smirivala malenu kraljevnu" uplašeno će dadilja. 

,,Želim da se njezina kolijevka prebaci u moju sobu. Ja sam joj zaštitnica, pa ću se i brinuti o njoj" naredi joj princeza, uzme dijete iz njezinih ruku i ode van. 

Što si li govorila djetetu? Moram se riješiti te žene, uopće joj ne vjerujem. Ovu djevojčicu ću ja odgojiti, pružiti ću joj djetinjstvo kakvo zaslužuje. Mislila je Margot na putu prema vrtovima.

***

Za to vrijeme u Rapoou

***

,,Generale, stiglo je pismo za vas" reče vojnik Gaspardu nakon što je ušao u šator. Pisma od Margot nisu dolazila gotovo trideset zalazaka sunca, grof je već pomislio da je princeza zaboravila na njega. Omotnicu je uzeo te nezainteresirano spustio u džep. Nije mogao dopustiti špijunima da vide kako mu je stalo.

Rat nije tekao kako su očekivali. Neprijatelj je pobjeđivao, vremena su imali sve manje. Kraljica kao da je najnesposobnije vojnike postavila u Rapoo. Trebao je naći novu tehniku, i to pod hitno. 

S prvim naznakama noći potjerao je sve iz svoga šatora i napokon otvorio pismo. Tako mu je nedostajala Margot, Nizina. Nadao se da će kraljica uskoro okončati rat. 

Kad bi mi se barem mogla pridružiti ovdje, Malena. Sigurno bi mogla nekako riješiti ovu zapetljanu situaciju. Ali nisi ovdje, nikog nema, a tko zna koliko ću i ja izdržati. Razmišljao je grof gledajući princezinu sliku, te uskoro utonuo u san. 

***

6 mjeseci kasnije

***

,,Zašto mi više ne piše? Zar je zaboravio na mene?" jecala je princeza u rukama svoje nekadašnje dadilje, koja se iznenada pojavila pred njihovim vratima nekoliko mjeseci ranije. Margot je tada otpustila Oceanijinu dadilju. 

,,Sigurna sam da nije, gospo. Nemojte tako, sebe uništavate. Sigurno vam je pisao, samo se pismo izgubilo negdje" tješila ju je dadilja. Nije htjela govoriti princezi ništa o mogućnosti grofove smrti, jer su pisma dolazila rijetko, u zadnje vrijeme uopće ne. Grofova smrt slomila bi princezu, dadilja je vjerovala da joj je lakše vjerovati da je zaboravljena. 


Žao mi je što nisam dugo pisala, ali sam od škole zaboravila da ova priča postoji, haha. Ovo poglavlje je nešto kraće, i malo zamršeno, ali sve će uskoro postati jasnije :) 

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Jan 26 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Tamo gdje vile vladajuWhere stories live. Discover now