Ostrvo

Adresa

Let sam provodila gledajući naše zajedničke slike,kojih nije bilo puno , ali opet za mene su bile posebne.
Znam da je ispravna odluka što sam poslušala mozak , a ne srce i da ću kasnije biti zahvalna na tome.
Avion je sletio , a ja sam gledala sve one užurbane ljude koji jurcaju nekuda, vidjela sam mnoge ljude koji plaču od sreće jer se sastaju sa svojim voljenima ili članovima porodice .
Neki dočekuju djecu, neki dočekuju svoje partnere, a ima nas par samih, baš kao i ja što sam.
Nemamo nikoga ovdje , sada smo naprosto sami, prepušteni na milost i nemilost ovom suludom svijetu u kojem moraš sve žrtvovati da bi imao nešto.
Uzela sam svoj kofer te se zaputila ja jednom od taksista.
Pružila sam mu papirić u kojem je bila napisana adresa, koju mi je gospođa sa fakulteta poslala. Upala sam na budžet pa je to značilo da imam dom u kojem mogu boraviti. Dom se nalazio malo dalje od fakulteta, bar sam tako mogla vidjeti na "Google Maps" aplikaciji .
U tom domu su boravili mnogi studenti , i oni juniori koji tek kreću na fakultet poput mene , ali i oni stariji. Ne mogu reći da nisam istražila ovaj dom, znala sam da se sastoji od dva a podijeljena krila , u jednom krilu se nalaze samo muškarci , a u drugom krilu djevojke.
To mi se svidjelo baš , jer ću makar malo biti sigurna.
Proučavala sam lokaciju i vidjela da se tu blizu nalazi jedan fast food, ko zna možda uspijem dobiti posao tu.
Imam nešto novca koji sam sačuvala od svog sezonskog posla , ma da veliku ulogu igra ovaj bonus koji sam dobila , s njim sam sigurna sigurno prvih mjesec ili dva , a za kasnije moram naći posao , što mi i odgovara jer ću taman navići se na novo mjesto i na novo okruženje, možda upoznam nekog ko bi mi mogao ponuditi neki pristojan posao.
Vidjela sam da prolazimo kroz neko elitno naselje , jer su tu same kuće bile kao vile , trospratnice ili čak one duže , a ispored skoro svake je bio neki bazen i neke kamene statue, što je davalo utisak " buržuja".
Pitala sam taksistu jel siguran da idemo na pravu lokaciju ,jer obično se domovi ne nalaze na ovako lijepim lokacijama, već onim ekonomski prihvatljivim, čovjek mi je samo kratko klimnuo glavom .
Ko zna možda moram proći kroz ovo sve da bih došla do nekog zabačenog mjesta.
Gledala sam kroz prozor i divila se kako svi bogataši imaju skoro isti ukus. Visoke ograde , fontane , skulpture , ali kako i ne bi.
Taksista me je doveo do jedne stanice i tu je parkirao, pomislila sam da se nešto desilo, da je neki kvar ,jer smo ee zaustavili u ovom dijelu grada , ali odmahnuo je da je moja lokacija par metara bliže i da on dalje ne ide.
Mislila sam da se šali , ali je gospodin samo izašao i izvadio moj kofer.
Platila sam putni trošak te ostala pored klupice na stanici.
Nemoguće da ovdje ima neki dom, mora da je čovjek pogriješio, gledala sam oko sebe, ali sam bila zbunjena.
Pitala sam ga par puta da li je siguran da idemo na pravu adresu , svaki put mi je potvrdio, uzela sam telefon i provjerila mail od gospođe koja mi ga je poslala, uspoređivala sam adresu sa papira i onu u mailu, sve je bilo isto .
Uzela sam svoj kofer i polako počela koračati napred uz ulicu .
Mora da je to negdje tu blizu, pogled mi je zastao na jednoj blistavo bijeloj kući , koja je u dvorištu imala čemprese koji su krasili dvorište kao i velika kapija , unutra se nalazio bazen , pored kojeg su se nalazile ležaljke , a iznad njih suncobrani, vidjela sam da su unutar kuće ogromni prozori i da je napola u staklu, svaki detalj je mamio dah.

- Da li ti se sviđa kuća?

______________________________________

Tjt za ovaj dio nadam se da će vam se svidjeti ako da onda ostavite like tj zvjezdicu i komentar 🖤