Be A Pirate

Pillow

Dobro,kakva je ovo krv!?Pomislila sam dok sam zakoračila preko čudne crvene lokve.U nosnice mi se uvukla mješavina nekih jakih mirisa.Razgledala sam sobu tražeći neki trag zgađenom facom.Odavno nisam bila ovdje,baš je sve u neredu...Dugački stol smješten uz zid,a na njemu svakakve stvari.Približavanjem sam ih razaznavala trave,posude,igle,perije,alkohol...i...i...gomila zuba?Koji vrag će joj zubi?Stala sam ispred stola promatrajući crvenu tekućinu koja se zapravo slijevala s njega,te polako kapala na pod.Čudno sam je pogledala i umočila dva prsta u nju.Bila je vodenasta i nije se razvlačila kao krv,a tako zapravo izgleda.Što sad?Upitala sam samu sebe držeći ruku ispred lica.Pogled mi ništa ne govori.Primakla sam prste ispod nosa i miris koji sam osjetila uopće nije bio ružan,bolje reći bio je slatkast.Nisam točno mogla razaznati što je to zapravo,ali lijepo miriše.Zamumljila sam uživajuće i opet uvukla miris u nos zatvarajući oči.Uživala sam tih nekoliko trenutaka osjećanja slatkoće,no ipak sam se trznula kad mi se u glavi ukazao lik Marine.Okrenula sam se punim krugom tražeći nešto da obrišem ruku.I u tom okretaju slučajno sam zatresla stol i prosula si neku vodu po hlačam.Napravila sam korak dalje od te vode,koja je isto imala neki još ljepši miris u kojem sam mogla osjetiti ruže,ali mnogo intenzivnije.Ništa,hlače će se osušiti,a za čišćenje prstiju našla sam neku krpu na stolu i nju iskoristila.Dobro je,Marina nije mrtva,nego je...samo je izgubljena u kući ili u većem krugu cijele Tortuge.Izašla sam iz njene sobe i uzdahnula pripremajući se za traženje.
Catherine:"MARINAAA!!!" uzviknula sam joj ime iz svega glasa produžujući ga,jer mi se stvarno nije dalo juriti po kući.Jedva sam se popela,ali eto prije ili kasnije ću morati sići.Opet sam uzviknula Marinino ime no odaziva nije bilo.Zašto se ne znam i brinem? Najvjerovatnije je i ona na brodu.
"Zvali ste?" odjednom se pored mene stvorila skuškinja postavljajući pitanje.
Catherine:"Da,ali nebitno.Samo čuvajte kuću neću se vratiti neko vrijeme." odgovorila sam.joj i ona je nastavila nositi kantu s vodom i četkom za ribanje podova.Sad moram i ja poći.Jesu li one moje jade od posade išta uradile?Primakla sam se ravnoj,na krajevima zaobljenoj drvenoj ogradi obojenoj u bijelo te se spustila niz nju.Ovu sam foru pokupila od Isabelle.Doskočila sam na noge prije nego što sam otklizala na pod ili stražnjicu udarila.Dalje sam nastavila ka izlazu,te nanok što sam prošla kroz njeg i ugledala plavo vedro nebo,čula sam pozdrav čovjeka koji ima isto plave oči poput neba.
Pale:"Hej." okrenula sam se prema muškom glasu koji je pokazivao lika od jutros ,od sinoć?Ma svejedno no bio je to on...mislila sam da smo završili sa pričom,no ipak sam isto odgovorila...
Catherine:"Hej." nakon čega se on šepanjem približavao meni.Izgledao je kao i jutros,ni malo drugačije.
Pale:"Nicholas Ian Howard." predstavio se nabacujući neki pristojni osmijeh.Gledao me ravno u oči isčekujući moje riječi.
Catherine:"Catherine Boleyn." predstavila sam se kako je i očekivao,nakon čega je elegantno primio moju ruku te lagano pokleknuo na jedno koljeno.Podsjetio me na moje službene dane upoznavanja gostiju koji bi došli na večeru,te bi se i oni naklanjali damama.Sa tim je izmamio lagani osmijeh na moje lice,jer svi koji su bili u prolazu su gledali u nas,baz imalo zbunjenosti...prije svega ovo je Tortuga...Onda se digao,duboko prodirući svojim pogledom u moje oči.Očekivala sad da će nešto progovoriti, međutim on je i dalje držao moju ruku.Ok...malo slatko na jeziv način,moram ovo prekinuti.
Catherine:"Paaa...izgleda da si došao sebi." brzo sam izgovorila prvo što mi je palo na pamet,pomakla ruku na mač te okrećući glavu od njeg nastavila hodati.Nisam željela gledati njegov izraz lica.
Pale:"Da,malo su me valovi uzdrmali." hodao je pored mene gledajući zamišljeno u daljinu.
Pale:"Trebali bi sad poći do Johna?" izgovorio je upitno,onim istim mekim glasom od jutros kad sam mislila da jastuk govori.Tad sam se sjetila da sam ja zapravo spavala na njemu.Taj trenutak bliske prošlosti je stavio neku nervozu u mom glasu.
Catherine:"Da,trebali bi,ako je posada gotova."
Pale:"Nadam se." nadodao se na moj odgovor samo radi reda kako bi mene ostavio na redu za postavljanje pitanja.Pa koliko znam muškarci nisu raspoloženi za pitanja,a i ako ovaj je sad neće biti.Malo ću ga izgnjaviti.
Catherine:"Koji je tvoja uloga na brodu?"
Pale:"Molim?" upitao je okrećući glavu prema meni jer vjerovatno nije čuo.
Catherine:"Što radiš na brodu?" malo sam izobličila pitanje od malo prije,ali isto je značilo.
Pale:"Prvi časnik sam." rekao je nekim pobjedničkim tonom.
Catherine:"Oh...dosta visoka pozicija...za nekog kao ti." ovo 'za nekog kao ti' sad dodala čisto da mu kažem da sam iznad njega što se tiče tih pozicija na brodu.
Pale:"Za nekog kao ja?" ponovio je zbunjeno za mnom.
Pale:"Kako misliš kao ja?" upitao je naglašavajući zadnje dvije riječi i stao,očekujući da ću i ja stati.Okrenula sam se i sporim koracima prema nazad izgovorila...
Catherine:"Mislim na tvoje osobine,nesposobnost i bezvrijednost." slatko sam mu unijela smješak u začudeno lice i ponosno nastavila dalje.Zar misli da me dobio nekim pristojnim naklonom?Nek' se goni,ja ću pričati sa njim kad se meni prohtije,još uvijek zaslužuje moj sarkazam i drskost.
Pale:"Znači Lady Catherine je još uvijek ostala srdita zbog naziva ljubavnice?" rekao je izvrćući tonove glasa kako bi isprovocirao.Brzim,teškim od ljutnje,te radi težine glasnim koracima me stizao.I ja sam odlučila ubrzati ne odgovarajući na njegovu idiotsku rečenicu.
Pale:"Ili je Lady Catherine još uvijek srdita zbog pogleda u fine grudi,koje je sama bestidno otkrila,misleći da ne će biti pogledati u njih?" kolutala sam očima,razmišljajući o njegovim riječima dok ih je govorio.U glavi su mi zapele dvije 'fine grudi'...Koji vrag je njemu?U prepirci dijeli komplimente?Komplimente koji ujedno i laskaju i dižu živce.
Catherine:"Sad je Lady Catherine još više srdita!" rekla sam nakon što sam se okrenula prema njemu.U mene je više prevagnulo dizanje živaca.Zašto rabi pridjev 'srdita'?I naziva me Lady Catherine?Čudan je...
Pale:"E pa,nadam se da Lady Catherine prihvaća moje duboke isprike..." da razmislim...hoće li mi ikad trebati usluga od njega?Mislim da ne,znači isprika neće biti prihvaćena.Nastavljamo hodati.
Pale:"Bio sam dovoljno pristojan." on stvarno ne odustaje.Teško sam uzdahnula i okrenula se spremna da mu održim govor,ali za divno čudo nije ga bilo.Super manje posla za mene,ipak je odustao.Po stoti put nastavljam hodati,ali ovaj put spokojno,počela sam.razmišljati o svom brodu.Kakav li će biti?Divan kao i uvijek,već imam sliku u glavi,kako posada baca šešire u znak pobjede Barbadosa,a ja stojim ponosno kod kormila i smiješkam se.Pomoću ove slike izgubila sam kontakt sa stvarnošću.Tako sam dobila i drugu koja me odvela još dalje...ja u krevetu prekrivenim svilom,oko mene zlato,ispijam rum,donose mi ručak...
Catherine:"KOJI?!" umalo sam opsovala kad sam osjetila da me neke ruke oko struka vuku iz misli i u fizičkom smislu.
Caterine:"Pusti me!" naredila sam drsko otimajući se,ali slabo mi je išlo jer mi je i ruke obuhvatio. "Hajde lutko,bit će nam zabavno." rekao je prislanjajući svoju glavu na moju.O moj Bože...želudac mi se okrenuo od njegovog smrada iz usta,vjerovatno je pijan.I tako pijan pokušao me odvući u neku zabit.Ljude u blizini nije bilo ni briga,svi su mislili 'tvoj problem,riješi ga sam' plus ovoga je bilo skoro svaki dan pa se nisu čudili.Par puta sam mu zgazila nogu u pokušaju bjega,ali liku iza mene to nije ni smetalo,samo je pogoršalo situaciju.Odvukao me izmedu dvije kamene kuće uz put i drsko me bacio na neke vreće.Sklonila sam kosu koja se rastrškala po licu,prvo što sam mogla vidjeti tog lika koji me dovukao ovdje,bio je ogroman i u širinu i u visinu,ćelave glave koja se sjajila,a crte lica nisam mogla razaznati zbog sjene kuće i svjetlosti koja je dopirala.Pored njega je stajao još neki lik malo sitnije figure.Dva na jedan...spustila sam ruku na pištolj...šta gdje je!?
"Tražiš ovo?" upitao je onaj ćelavi držeći moj remen s oružijem visoko u zraku.Progutala sam knedlu...Sad nemam izlaza...Bespomćno sam gledala uokolo izdrečenih očiju tražeći mogući izlaz kojeg nije bilo.
"Pa koji će prvi?" upitao je ovaj manji dok su obojica gledali u mene.Da barem imam super moći,sad bih ih iskoristila za ubijanje pogledom.
"Ti prvi ionako si je doveo." rekao ovaj sitniji i naslonio se na zid sa strane.Drugi je ugim koracima došao došao ispred mene.Nemam nikakve šanse...koliki je...gotova sam...ali sam svejedno u tračku nade zamahnula rukom i ogrebala ga po licu stvarajući tri crvene crte na njegovu obrazu te stvarajući dio kad sam se ustala,okrznula ga ramenom i krenula bježati.No uskoro sam opet prekinuta i vraćena nazad na vreće.Opet od strane ćelavog.
"Glupačo!" rekao je i udario me šakom u lice.Ouch...i opet s druge strane,ali još jače.whoaaa...zamantalo mi se...ne mogu normalno...Odjednom kapci su mi postali previše teški,disanje neustaljeno,sluh isprekidan blagim teturanjem glave...
"Radije...pustio tu damu!"
"Oh...ma vidi...to je..." znala sam da se ubacio još jedan poznati baršunasti glas,ali se sve mutilo.
"Ah dobro..."
"I bolje...jer..."
Zašto je sad samo cvrkut ptica u pozadini...Lagano sam otvarala oči...glava mi se tresla...tko me nosi?Pomislila sam osjećajući meke ruke ispod koljena...vidim plavo nebo ukrašeno oblacima...neka drveća ...Nisam više mogla izdržati to otresanje glave podigla sam je ne mogavši otvoriti oči i spustila na nešto meko.Mmm...to je moj jastuk...
Catherine:"Jastučiću..." tiho sam progovorila.Malo ću spavati...