Be A Pirate

Silent Killer

Pale p.o.v.
John nešto veliko smjera...Jednostavno se primjeti,barem meni.Prvo mi prije mjesec dana u zatvoru kaže da bi Isabelli rado zavrnuo vrat,da bi je sad zaprosio?Meni to nema smisla,osim ako stvarno osjeća ljubav prema njoj no za to su male šanse.Poznajem Johna više od deset godina,dobar prijatelj i čovjek,hoće pomoći u nevolji,a prema neprijateljima nema milosti,no žene?Mogu samo reći da ih je bilo za cijelu posadu i ni s jednom nije bio dva puta.Barem do sad...Možda Isabella nešto smjera pa opet budemo izigrani?Al' nije to moja stvar sad zove kapetan,saznati ćemo što se zbiva,a kako je krenulo neće dobro završiti.
Hodao sam do Johnove kabine,kasno je već,a ja tek iz sna izašao,ne razaznam put ispred sebe,te se tako spotakem na neko uže.
Pale:"Život mu!Tko te otavi tu!?" govorio sam na glas,dok sam radio 2-3 korala prema naprijed da održim ravnotežu od mogućeg pada koji se nije dogodio.Jer da je,pola bi me posade zatuklo na licu mjesta,zbog remećenja sna i stvaranja buke.No u svakom zlu ima i nešto dobro,ovo me barem razbudilo i vratilo u stvarnost.Nastavio sam hodati i prije nego što sam otvorio vrata; duboko sam udahnuo da spremim mozak za psihički napad.I evo me ušao sam.Kao obično John sjedi za svojim stolom i pije.
Pale:"Zvali ste kapetane?" upitao sam s poštovanjem.Tako samo razgovaramo kad je u pitanju naredba ili neki posao.
John:"Imam jedan zadatak za tebe." rekao je gledajući u vino u čaši koje je lagano vrtio u krug.
Pale:"Recite." spremno sam odgovorio.Prestao je njihati čašu,te je odjednom popio svo vino iz nje.Vratio ju je na stol i pogledao me.
John:"Moraš ubiti neke ljude." ovo mi je sve govorilo,radi se o nečem velikom.Jer zadnji put kad sam dobio ovakvu naredbu,da ubijem nekog,bilo je onda kad smo krali kraljevu krunu u Londonu i ostale vrijednosti koje smo pokupili.Svida mi se situacija.
Pale:"Koje ljude?"
John:"Jorgea i onog što je provjeravao uzvanike." nastao je trenutak tišine.
John:"Jorgea moraš ubiti tako da izgleda kao prirodna smrt,a ovog drugog kako hoćeš no moraš mu skriti tijelo." upamtio sam sve riječi koje je rekao,ali i dalje sam imao potrebu znati zašto radimo sve ovo?Zaslužujem da mi kaže.
Pale:"Čemu sve ovo?" ovim pitanjem je možemo reći ona službenost prestala i nastupilo je to prijateljstvo te jer mi vjeruje rekao je...
John:"Isabella je sinoć došla predložiti plan za osvajanje svih otoka na Karibima." smješio se dok je govorio.Tražio sam rupu u njegovim riječima koja je razlog smijanju.
Pale:"Hahahaha." kratko sam se nasmijao,mislio je na riječ sinoć,a Isabella je tek otišla jutros.Znači došla je još nešto uraditi usput.
John:"Plan je dobar,ali trebamo brodova koje ćemo dobiti preko Christophera."
Pale:"Aha."
John:"Hajde idi odradi posao,ako se ne pojaviš do praskozorja odlazimo jer bi nas otkrili."
Pale:"Ay ay." rekao sam snažno i izašao iz kabine razmišljajući kako da ubijem Jorgea,a da nitko ne shvati da je ubijen?Mogu ga udaviti,ugušiti nečim,s obzirom da je bolestan bit će lako.Jel' on u Charlesovim dvorima?Umm...valjda...Ahh dosta razmišljanja idem obaviti ovo...
Stajao sam, iza kočije ostavljene ispred dvora.Kako proći kroz velika vrata ispred kojih neprestalno hoda stražar?Evo prodem,ali kako ću izaći...Jao komplikacija,idem kako znam pa šta bude,bude.Onda je konj koji je vukao kočiju zarežao.Super taman će me odati,a još se stražar okrenuo prema njemu.Divno,toliko o planu...ili ipak imam zamisao,pa naravno zaboravio sam da sam najpametniji na svijetu...Odvezao sam konja s kočije i bocnuo ga mačem u nogu.Konj je odskočio malo te s tim skokom zarzao,onda je otrčao,a stražar je krenuo za njim.Tu sam priliku uhvatio da se ušunjam u dvorac.Najbrže što sam mogao otrčao sam do vrata i otvorio ih ulazeći u prostor žrtve.Pažljivo sam na prstima koračao uz stube koje su me vodile do prostora gdje se svadba proslavljala predpostavljam,jer stolovi su još bili tu.Sad slijedi teži dio,kako znati u kojoj je sobi Jorge?Pogledao sam žalosno prema lijepo ukrašenim,bakrenim vratima.Otvorio sam ih i opet ušao u veliku prostoriju u kojoj je na sredini bio veliki svilenim stoljnjakom pokriven stol.Tu vjerovatno jedu,zamjetio sam i vaznu s cvijećem,no ne sad o detaljima.Moram naći tog prokletog Jorgea,k vragu i on više.Krenuo sam se peti stubama(ponovo) popločanih mramorom s pozlaćenom ogradom.Naravno koliko morate biti pametni da zaključite tko ovdje živi,pomislio sam sarkastično,pa stvarno...zar je bila potreba za mramorom,evo ograda,ali mramor...Nema logike,što je time htio reći?Da ima nov...U mom razmišljanju me omeo moj sluh.Okrenuo sam glavu kuda me zvuk vodio,taj zvuk padanja čaše na pod me natjrao i da izvučem pištolj i uperim ga ravno u glavu mlade sluškinje koja je stajala na drugom kraju prostorije.Možda preciznije reći kod onih bakrenih vrata.Brzo sam došao do nje pribio joj tijelo uz vrata, hladni pištolj ispod brade.Lagano je podigla svoje preplašeno lice prema gore,pogled je spustila jer se bojala.Strah su joj odale tri suze koje su skliznule niz pjegave obraze i pune usnice koje su zadrhtale time takoder zajecale.Izgledale su tako medeno i slatko dok drhću,a ne stoji svakom plakanje.
Pale:"Ššššš..." utišao sam je pomalo iznerviranim glasom jer me stvarno iritira kad krenu plakati,a ništa im se još nije dogodilo.Još me sad ova mala tjerala da joj silom ukradem poljupce s usana što me još više ubervozilo jer sam sam sebe morao obuzdavati.Prestala je jecati,ali je i dalje plakala...
Pale:"Samo me moraš odvesti do Jorgeove sobe i sve će biti divno,kao da se ništa nije desilo,kao da se nisam ovdje ni pojavio." kad sam to rekao smirila se i pogledala me.Oči su joj bile zelene i crvene od suza,a trepavice sivkaste,kao što joj je plava kosa imala sivi odsjaj.Nije izgledala kao da je s Kariba,bila je previše svijetla,vjerovatno je pobjegla od kuće ili je oteta i prodana kao roba.Trznuo sam se iz misli kad sam primjetio da se s nekim sjajem zagledala u moje oči.Taj sjaj mladosti...,zaljubila se sad,u mene,ali nisam je htio iskoristiti.Izgledala je previše nevino.
Pale:"Hajde." sklonio sam pištolj s njene kože i otvorio joj put.Stidljivo je spustila glavu i je plašljivo hodala prema naprijed.Držao sam uperen pištolj u nju samo radi reda,dok je koračala stubama.Hodao sam iza nje pažljivo da ne izleti još neko.Nakon što smo se uspeli stala je pored bijelih vrata.Valjda je to to.Sad...skinuo sam oružije koje je na meni zveckalo i dao ga onoj djevojci...
Pale:"Čuvaj..." tako sam.mogao znat da će tu ostati,a ne otrčati po vojsku.Nesigurno je uzela ono što sam joj pružao.
Pale:"Nemoj pobjeći ma bilo što se zbilo." rekao sam gledajući u nju i držeći ruku na ručki vrata. "U redu" progovorila je tiho,skoro nečujno kroz svoje svijetlo crvene usnice koje su izgledale tako primamljivo za osjetiti.Na usnama joj.se vidio strah znači da će čekati.Tiho sam povukao ručku prema dole,te pogurao vrata tako da ne zaškripe.Ušao sam u sobu...sobu bolesnika.Zar stvarno?Ovo ubiti?Nema se šta ubiti,osušio se svakako.Mislio sam dok sam promatrao blijedo,zapušteno lice starca koji je mirno ležao na postelji.Crna brada zajedno s naboranim podočnjacima mu je davala izgled prkosan smrti.Prkosan smrti,ali ne i meni...Ha ha kako sam zao ccc...Uzeo sam jastuk pored njeg i stavio ga na lice Jorgea,koji se onda koprcao i pokušao nekako spriječiti svoju smrt.Okrenuo sam glavu da ne gledam ovaj jadni prizor koji je izgledao kao živo tijelo čovjeka bez glave.Nekad se i meni okrene želudac od svega što sam vidio.Nakon nekog vremena i koprcanje je prestalo.Mogao sam otvoriti oči skloniti jastuk.Lice starca je bilo potpuno nepromjenjeno,kao da je samo zaspao...Vratio sam jastuk pored njeg i popravio mu ruke te ga uredno pokrio da izgleda kao prirodna smrt.Udaljio sam se dva koraka unazad,gledajući jeli sve u redu,ima li ikakvih tragova da sam bio ovdje.Brzo sam se uvjerio da nema te sam krenuo do vrata gdje je ona cura čekala.Kao što sam i rekao neće nigdje otići.Pružila mi je oružije koje sam ja zakačio ,a ona je krenula ići.Hej hej!Kud bi ona nek se vrati vamo?Povukao sam je za ruku i pribio uz zid...
Pale:"Gdje ideš mala?" upitao sam je na što je ona spustila pogled.
Pale:"Ako budeš radila na svoju ruku biti će svega." govorio sam tiho i na ovo zadnje "bit će svega" pribio sam joj se više uz tijelo tako da se dahovi spoje,da shvati na šta mislim i da radije posluša.
Pale:"Sad pokaži mi drugi izlaz za poslugu." rekao sam i odmakao se.Ponovo je išla ispred mene vodeći me kroz neki jadni hodnik kojim su trčkarali miševi.Vjerovatno je ovo prolaz za poslugu,samo oni mogu dobiti ovakve uvjete u dvorcu.
Pale:"Jel' sad samo pratim ovu rupu?" upitao sam jer ju nisam htio zavlačiti u ovu zabit.Mislim ona je dama bez obzira na to što je sluškinja,ali dama s zavodljivim usnama.
Ona:"Da samo na kraju skreneš desno." Klimnuo sam potvrdno glavom i izustio "Aha" ne znam što bih trebao,pozdraviti se s njom,zahvaliti joj,ubiti i nju,oteti je...pfff ili jednostavno otići.Kao što sam i naumio.Napravio sam samo četiri koraka i ona plava me zovnula.
Ona:"Hej." imala je sladak glasić koji me jednostavno tjerao da se okrenem.Ne znam jeli itko ikad shvatio da su pirati slabi na skroz slatke ili skroz opasne žene.Gledala je stidljivo u mene i ja u nju čekajući da kaže rečenicu.Jedva ju je izustila...
Ona:"Hoću li te ikad više vidjeti?"
Nakon malo mišljenja odgovorio sam odlučno...
Pale:"Ne." Krenula je da kaže nešto,ali se zaustavila.Znam što je htjela...da kaže da me voli...nisam ju mogao ostaviti onaku tužnu,a njezine usne su mamile kao da su premazane najukusnijim nektarom...ahhh...Samo sam se vratio nazad ispunjavajući njenu želju i moju potrebu za tim ljubljenjem.Zagrlio sam je jednom rukom.oko struka a drugu sam joj stavio pozadi na glavu u zlaćanu kosu.Ona je svoje male ruke stavila na moja ramena.Onda je slijedio taj isčekivani trenutak ljubljenja.Mogu samo reći da je to jedna od najboljih uspomena u mom životu.Osjetiti njenu toplinu i nježnost usana mekih kao zreo grozd bilo je tako opuštajuće,ali zbog tog sam se naljutio na nju jer sam morao skupiti mnogo snage da se odvojim.
Pale:"Zbogom." rekao sam prislonjene glave na njezino čelo.Mislio sam je još jednom poljubiti,ali bi otišlo predaleko,zato sam se okrenuo,ali me ona zaustavila držeći za šaku i rekla tužno "Zašto ne budemo zajedno?" Uzdahnuo sam i odgovorio sklanjajući ruke.
Pale:"Možeš bolje od mene."
Brzo sam se okrenuo i otišao žurnin koracima da je više ne gledam,ali kakve koristi kad çe mi ostati u glavi dok ne zaspem i probudim se.Inače meni je svaka žena posebna,bez obzira kakva bila i za svaku bi do sad odveo na oltar,da znam da neću naći drugu.No sad moram izaći odvde,mislim da je rekla desno skrenuti.Ah valjda je tako jer sam već zakoračio tuda.Ubrzo sam vidio neka vrata koja sam otvorio i došao sa do izlaza.Sklonio sam ispred sebe neku visoku travu i došao na čistinu.Malo sam se osvrnuo da shvatim gdje sam...Iza mene kameni zid,lijevo trava,ispred pogled ka groblju,desno se vidi kočija iza koje sam se skrivao.Znači na tim putem,okrenuo sam se na peti i ponosan na sebe hodao prema naprijed.Koji sam ja genije ubijem čovjeka nitko ne sazna i dobijem srce cure.Prolazio sam ispred stražara koji je pridržavao onog crnog konja.Mahnuo sam rukom i pozdravio ga kao i on mene.Eh druže samo ti gonjaj pravdu pa ne ćeš ništa zaraditi...Pravda zapravo ne postoji,zato sam i otišao od svoje poštene, trgovačke obitelji iz Londona i ubacio se u piratstvo.Možda su sad na ulici negdje,prose za jedan novčić...Šta ću im ja zvao sam brata,ali on je odlučio ostati.Zadnji kontakt s njima bilo je pismo u kojem me se odriču kao zakonitog sina...haha dramatično...,a to je bilo nakon što sam s Johnom i drugim piratima krao u kralja Engleske.Zašto mi ovaj dogadaj stalno pada na pamet?Možda jer smo se nakon tog rasipali u kavani.A valjda,jer se ja te noći slabo sjećam,znam da sam se to jutro probudio s tri ženske u krevetu i hrpom zlata.Pretpostavke,bilo mi je super.Možda nakon što John ostvari ovaj svoj plan završim isto.Ah nisam ni primjetio da sam na luci,gdje je onaj smor s popisom...Uff tko će ga tražiti,umoran sam nisam 2 sata spavao...I u ostalom tko zna hoće li se pojaviti više ikad.Idem ja na brod javiti Johnu što sam obavio i mogu opet u krevet.Šetao sam pospano lukom zmireći tražio brod.Meni se čini da je ono,zjevnuo sam i popeo se daskom na palubu.Hodao sam polako do kabine i opet zapeo za isto uže.
Pale:"K vragu!" zaderao sam se,ovaj put padajući na pod.
Pale:"Sranje!" opet sam izustio kad me je kuka za dovlačenje topova pala po desnon kuku.Odakle ovo majku joj njezinu!Tko je ostavi ovdje!Ah pa zakačena je za ovo uže.Probao sam se ustati,ali je bolilo,previše i jako...Dobro pa nije palo po muškosti,naravno uvijek može biti gore.Otpuhnuo sam i legao tu na palubu.Gledao sam u zvijezde na nebu,odavno nisam vidio bolji pogled...Onda se John pojavio iznad moje glave kvareći mi pogled...
John:"Jel' ti lijepo tu?"
Pale:"Aha." ironično sam rekao držeći se za kuk.John se nasmijao i upitao...
John:"Jesi uradio što sam ti rekao?"
Pale:"Ubio sam bolesnika,a ovog s popisom nisam našao."
John:"Aha,nije ni potrebno,nije to toliko sporno." rekao je i nestao s mog vidika.Sad su ostale opet zvijezde.
Pale:"Hej!Pomozi mi da ustanem!"
John:"A ako neću?"
Pale:"Zaslužio sam." vratio se stavljajući nogu na moje lijevo stopalo.Povukao me za ruku i povukao.I tad je kuk bolio,ali se moglo pretrpiti.
John:"Eto." rekao je prolazeći pored mene tapšući me po ramenu.Ja sam šepajući i držeći se za kuk hodao do svoje sobe.Napokon kad sam došao do sobe legao sam na krevet,skidajući oružije,majicu i čizme.Zagrnuo sam hlače prema dole gledajući u povrijedeno mjesto.Bilo je doslovno plavo,napipao sam kost i nije slomljena,a svašta i ovo samo ja mogu.Protegao sam se do rakije na stalku pored mog kreveta i zalio plavetnilo na koži.Bilo je sad lakše,nadam se da ću moći zaspati na ledima prvi put u životu,vazda se izvitoperim do bola.Hahaha,a jesam smotan,rodila majka...
Pale:"Bože pomozi." rekao sam.i prekrstio se.Te zaklopio oči u nadi da ću moći zaspati.

Nadam se da vam nastavak nije kratak,no očekujem da više glasate,ipak nastavci su dugi dosta.Ako imate neki primjedbi napišite u komentar ili porukom pošaljite.
Btw Više glasova brži nastavak