-Jutro-
Kako divan sunčan dan...Baš sam danas nešto raspoložena,čak sam se i lijepo sredila,a buka posade mi nije smetala.Obula sam svoje iznošene,ali još uvijek stabilne čizme u kojima sam prešla mnogo puta.Odjednom,zvono na crkvi je zazvonilo.Svakim udarcem davalo nam je do znanja koliko je sati.Dobro je da zvonik nismo uništili,crkva je čitava.Kad je završilo devet udaraca zvona , izašla sam van iz kabine i udahnla svjež morski zrak u kojem se još uvijek osjetio miris baruta.Lijep je ovaj nedjeljni dan samo da ga nešto ne ukvari.
Paluba je bila umrtvljeno pokrenuta,sva je posada mamurno unosila zlato koje smo nakon opsade dogovorom podjelili.Iako sam uzela otok i manji dio novca,bilo ga je dosta.
Isabella:"Hajde malo de ubrzajte imate još malo za prenjeti!"
x:"Mogla bi nam ti pomoći pa bi bili brži!"neki član posade je dobacio,kao što sam bila primjetila ne vole je baš puno.
Isabella:"Rado bih,ali u ulozi prvog časnika takvi poslovi nisu navedeni!"
Lik je nešto promrmljao sebi u bradu i nastavio raditi.
Catherine:"Isabella imam ja još onu opkladu!" rekla sam joj dolazeći do nje koja je stala razmišljati.Kad se sjetila napravila je već umornu facu i upitala ironično...
Isabella:"Ne ćeš mi valjda sad to uraditi?"
Nasmijala sam se i rekla "Da..." ona se pukla rukom po čelu i prošla njom kroz kosu.
"Zašto?" tužno je upitala.
"Neću neću..." samo te malo trzam.Njoj nije bilo do šale.
Isabella:"Trznut ću ja tebe kad ti ispričam što se dogodilo...Hajde posado to vam je zadnja škrinja!" Ha?Pa sigurno nije ništa strašno,ali izgleda po.mom predosjećaju da mi je ova nedjelja već pokvarena.
Catherine:"Uzmite tu škrinju neka vam bude kao nagrada!Razdjelite mudusobno zlato!" naredila sam kako bi brže čula novost.
Catherine:"Kreni pričati..." naredila sam uzdišući duboko.Pogledala je prvo u mene pa je gledajući u pod nastavila.
Isabella:"Mmm...sinoć,kad si ti otišla...John i Christopher su shvatili kako će im trebati pomoć...paaa...odlučili su se za Jonathana,koji je za vrijeme napada bio pod zaštitom Christophera u Charlesovim dvorima." Ja nisam vjerovala jednostavno nisam mogla vjerovati,nisam htjela da to bude istina.Onda me pogledala u oči i rekla...
Isabella:"Tako da će i on biti u ovome svemu." ni njoj nije bilo drago.
Catherine:"Pa kako!?Jesi razgovarala barem s Johnom?" histeričnim tonom sam upitala.
Isabella:"Da jesam,pokušala sam ga nagovoriti da ne podržaje to,ali ništa." sad je i ona počela da histeriše.
Catherine:"Pa šta ti je rekao?"
Isabella:"Rekao je da će nam svakako trebati pomoć,a isto sam mu rekla da Jonathan odavno želi da preda tebe i mene na vješanje."
Catherine:"Pa šta je na to rekao?" nadala sam se da će odgovor na ovo pitanje biti pozitivan.
Isabella:"A šta će reći...ne može ti ništa uraditi dok sam ja tu ljubavi bla bla ..." ali odgovor nije bio pozitivan,a Isabella je znala da će sigurno završiti u zatvoru i ja sa njom.
Catherine:"Sranje." jedina prikladna riječ za ovo.
Isabella:"Jeste." ona je to potvrdila.Ustupio je trenutak tišine.
Catherine:''Što sad?'' bezizlazno sam upitala.
Isabella:''Nešto moramo,ne vjerujem da on neće pokušati ništa.'' zamislila sam se ne bi li išta u ovom trenutku palo na pamet.No kamo sreće...samo sam se naslonila na ogradu broda okrenuta leđima luki.
Isabella:''Možda je najbolje,da preko noći pobjegnemo i ostavimo sve.'' predložila je podižući jedan novčić s poda.
Catherine:''Šta?'' ona se samo nasmijala.
Catherine:''Na pola puta smo ne možemo sad stvari ostaviti nedovršene...Prije svega zar ti ne bi bio žao ostaviti Johna?'' upitala sam stavljajući ruku na kuk.
Isabella:''Pa...ako bi me to spasilo zatvora i vješanja,ja bih.''
Catherine:''U redu...onda neka nam to bude zadnja solucija.''
Isabella:''Kako god kažeš kapetane.'' onda se nasmijala i potapšala me po ramenu.
Isabella:''Idem provjeriti jel' plijen na broju.''
Ha?Naravno...Sad ja moram smišljati sve.Otpuhnula sam od muke...Eto pa ti budi kapetan,pa sve padne po meni.U tom trenutku na mjesto Isabelle je došao Pale.Lagano prohodao i zaustavio se pored mene naslanjajući na ogradu.
Pale:"Dobro jutro." radosno je pozdravio.
Catherine:"Kako kome." rekla sam kolutajući očima.Pale je ušutio na trenutak i onda me pogledao te nadodao.
Pale:"Vidim da nisi raspoložena za priču pa ću ti kratko javiti da imamo ručak u podne u Charlesovim bivšim dvorima.Ručamo svi zajedno kako bi novog člana upoznali sa naumima...Paaaa...dodi." I ovaj put ostala sam bez teksta,no samo na par trenutaka.Kad je krenuo povukla sam ga za ruku kako bih ga zaustavila.On je naravno čudno gledao duboko plavim očima.
Catherine:"Ako možeš ispričaj me na tom ručku."
Pale:"Zašto?" izgledalo.Pustila sam njegovu ruku pomičući je na ogradu.Razmišljala sam da ponudim dobar odgovor.
Catherine:"Duga priča...jako duga." jako dobar odgovor,prekorila sam samu sebe.
Catherine:"Idi svojim poslom,nemaš vremena za ovo." rekla sam u nadi da će otići jer stvarno mrzim spominjati prošlost.
Pale:"O...pa ja nemam ništa za raditi,moram ići tek u podne,a nije ni devet prošlo da valja." Vratio se opet na Isabellino bivše mjesto pored mene.
Pale:"Pričaj." zaintrigirano je rekao.Ne znam zašto,ali imala sam taj neki osjećaj da baš njemu moram ispričato sve,još jedan razlog,djelovao je kao razumna osoba baz obzira na sve što je uradio i rekao.No ja kao ja treba mi uvjet.
Catherine:"Samo ako mi kažeš šta je bilo sinoć." nasmijao se i rekao "Dobro onda i ti meni reci što si se onako ponašala sinoć." zakolutala sam očima.
Pale:"Hajde pričaj." uzdahnula sam sjećajući se kako je ovaj pakao sa Jonathanom počeo.
Catherine:"Zapravo ja sam kćer jedinica iz trgovačke obitelji Boleyn na Barbadosu.Moj tata i mama su ubijeni u predzadnjem napadu ba ovaj otok...mislim...i nakon tog sam završila na ovom brodu čija je kapetanica bila moja baba,tako sam ja nakon njezine smrti postala kapetanica." uzdahnula sam i nastavila...
"Onda mislim zbog babinog napada završila sam u zatvoru na Barbadosu,izbavili su me lord Charles i Jonathan jer se trebalo boriti na njihovoj strani.Tad sam upoznala Jonathana i neko vrijeme smo bile...Isabella i ja bile smo u njegovoj kući dok se to sve nije rješilo,to o strani borbe...Dalje,ja sam se nažalost zaljubila u njega i valjda kontaš..."
Pale:"Šta?" nasmijala sam se i sa smješkom nadodala.
Catherine:"Šta smo uradili."
Pale:"Ahaaa." vragolasto se nasmijao i prekrižio ruke.
Pale:"Nisi ni ti...ahaha.."
Catherine:"Dobro Howard kontam,ne trebaš dalje,nastavit ću." uozbiljila sam se i nastavila.
Catherine:"Uvijet naše slobode bio je i taj da Isabella nešto razotkrije Johna tadašnjeg Juana.Tu je našla neku mapu s blagom." tu me prekinuo Pale.
Pale:"A ti si znači pokupila blagoo..."
Catherine:"Da ja sam...I kad smo dobile brod otišle smo tražiti blago,na tom putu sam saznala da sam,da nosim Jona..." vidio je da mi je teško reći to pa je pomogao.
Pale:"A da da,kontam."
Catherine:"Super,e ono je kasnije umrlo..." i ispričala sam mu sve do sada.Dok sam mu pričala pored nas je prošla Isabella koja se nije ni malo obazirala na nas.
Catherine:"Eto..." na kraju sam to nadodala.Cijelo vrijeme je zaintrigirano slušao.Ne vjerujem da je glumio,ali ako je, dobro glumi.
Pale:"Zanimljiva životna priča."
Catherine:"Jeste." ironično sam rekla.
Pale:"Zbog njega ne želiš na ručak?"
Catherine:"Da." tužno sam rekla.
Pale:"Pa da sam ja na tvom mjestu otišao bih,i tako pokazao da mi nije stalo,a ti se ne možeš očito pomiriti sa tim da si ga volila...ili ga još vo...?"
Catherine:"Ne!"zaderala sam se prije nego je dovršio pitanje.
Pale:"Dobro,ne moraš se derati." nisam mogla poreći da se ne derem,ali to je bio moj bijes,jer je točno što je Pale rekao.Ne mogu da vjerujem koga sam volila.
Pale:"Hoćeš na ručak?" malo sam razmislila i gledajući ga odgovorila pozitivno "Da."
Pale:"Eto,znao sam da si super samo si imala nešto za izbaciti iz sebe."
Catherine:"A kava je tvoja životna priča?Ti mo ne izgledaš kao da imaš nešto za izbaciti."
Pale:"Ha...Ja sam svoje davno ispovjedio Archu i Johnu...Hej odakle ona ženska!?" pogledao je prema Johnovom brodu i ja sam za njim.Žena je trenutno silazila sa broda.
Pale:"Nije bitno...E ovako,ja sam ti ostavljen u sirotištu na Port Royalu navodno me moji roditelji nisu mogli povesti u Englesku pa sam tu ostao zauvijek.Nakon toga sam završio u samostanu gdje sam bio dvije godine.I onda se dogodio incident s časnom koja je tu donosila hranu,da bi bilo gore uhvatili su nas u kuhinji na stolu hahahahaha i tad kad sam imao 17 su me izbacili.Otišao sam na luku i popeo se na prvi brod koji je isplovljavao,a to je bio Deadly Wave,tu sam ostao i upoznao Johna i to je to.Nju više nisam nikad vidio."
Catherine:"Ooo hahahaha ti si gori od mene.Da si se obuzdao mogao si biti svećenik."
Pale:"Aha hvala Bogu nisam."
Catherine:"Odvratan si." rekla sam u šali.
Pale:"Ja sam samo realan i iskren." Moram priznati pogrešmo sam ga procjenila.Priznajem u sebi,ne javno,niti njemu.
Catherine:"A šta je bilo sinoć?"
Pale:"Aha,to...Ma žena koja me navodno volila završila je sa mojim prijateljem."
Catherine:"Iii?" upitala sam za dalju priču.
Pale:"I ništa,rješio sam to,Arch nije znao da je ona moja,tako da je ona kriva."
Catherine:"Samo preko noći si je prestao voliti?" upitala sam intrigirajuće.
Pale:"Recimo da ne želim gubiti vrijeme na tužne dane koje mogu veselo provesti."
Catherine:"Aaa ipak si je volio..." pobjednički sam izustila.
Pale:"Onda ćemo reći da si ti volila Jonaaaaa..." izdužio je slovo a kad je ugledao Jonathana...O Bože,mislim da ću povratiti.
Pale:"na." dovršio je svoje dugo A,te ime koje je zapravo rekao je bio Jonan.Glupo,ne znam postoj li to ime upoće.
Jonathan:"Zdravo." izustio je.Nakon toliko vremena čujem mu glas.I stoji točno dva koraka ispred mene,otmjeno obučen na gusarski način,ledeno plave oči koje gledaju točno u moje.Napokon sam odlučila izaći iz transa,te uzvratiti pozdrav iako to ne zaslužuje.
Catherine:"Zdravo." ovaj pozdrav značio je da me nije briga za njega i za sve što je uradio,iako me bilo briga.Jonathan je pogledao Howarda,te ne skidajući pogled sa njega ,nekako zavidno rekao...Jonathan:''Vidimo se na ručku...valjda.'' skrenuo je pogled ne mene i odmjerio me.Onda se okrenuo i otišao.Ja nisam znala što da mislim nakon ovoga,ostala sam zbunjena.Stvarno ništa više ne razumijem...
Pale:''Ljubomoran je.'' Howard je izustio nakok što se Jonathan malo udaljio.Zbunio me još više.
Catherine:''Zašto bi bio?Uradio je što je htio.''
Pale:''Nije na tebe...nego na mene.'' nakon ovog uputila sam mu pogled zvan 'jesi ti normalan?'
Pale:''Misli da samo zajedno.''
Catherine:''Pa zašto bi zbog toga bio ljubomoran?''
Pale:''Jer je želio da patiš za njim i da nemaš drugog.''
Catherine''Ahhhaaa...'' sad mi se mozak malo rasčistio,ali nešto drugo je zato ušlo u njega.To je novi plan,kako se riješiti Jonathana.
Catherine.''A kako ti to znaš?'' morala sam provkjeriti njegovu teoriju da bi ostvarila naum.
Pale:''Pa i ja sam muško,hahahahaha pa sam prepoznao njegove emocije.''
Catherine:''Nicholas...'' izustila sam lagano njegovo ime kako bih ga pridobila jer je on trebao za ovaj plan D.
Pale:''Reci...'' uzdahnuo je ne kraju.
Catherine:''Želiš li glumiti mog tajnog ljubavnika?'' upiotala sam se nadajući se pozitivnom odgovoru ,ali umjesto tog dobila sam luđački pogled.
Catherine:''Moooolim te.'' rekla sam i sklopila ruke.
Pale:''U redu sama si to tražila.'' vratio je svoj pogled u daljinu.
catherine:''Super.'' osmjehnula sam se široko.
Pale:''I što si smislila?'' upitao je znatiželjno.
Catherine:''Neka saznati ćeš kasnije,na ručku me samo stalno gledaj ja se moram presvući.'' odmicala sam se polako prema kabini dok sam izgovarala ovu rečenicu.
Pale:''A što ću ja?Ne mogu biti sam?Šta ću da radim?'' zapitlivao je bezizlazno primičući se prema meni.
Catherine:''Ne znam,samo idi negdje.'' rekla sami ušla u kabinu zaključavajući je.
*Malo je dosadan ovaj dio,ali saznati ćete dosta informacija,koje su kasnije važne...Žao mi je zbog kašnjenja nastavka,bez obzira na to idući nastavak će biti objavljen 3.7.
Glas,komentar???
Bye...*
ESTÁS LEYENDO
Be A Pirate
AventuraKako se život promijeni u samo jednom trenutku...,a taj trenutak blagu nju,će pretvoriti u biće bez srca,taj trenutak uvest' će je u svijet bez milosti kojeg je i ona nakon nekog vremena dio...Ljubav je tu,ali ne osjeća je,strasti su tu,ali ju ne is...