Unexpected Company

18 3 1
                                    

---Ručak---
Catherine p.o.v.
Crkveno zvono je odzvonilo podne,točno na vrijeme u blagavaonici Charlesa čekali smo zadnje goste,Johna i Jonathana,svi ostali su bili tu.Naravno,oni nisu odlučili kasniti,čuli su se duboki koraci dok su se približavali.Primjetila sam da je Isabella jako nervozna,držala je ruke prekriženo,te prstima desne ruke neprestano je migarala.Još uvijek nosi zaručnički prsten,ali pogled prema Johnu je bio zgrožen i pun prezira.Ovih dana se udaljila od mene,veza prijateljstva nam je pasivna.Ovo je prilika da je popravim i da nas malo povežem,zato sam je upitala šapatom na uho "Što nije u redu?" iščekivajući odgovor  par trenutaka ,sam ga dobila.
"Svada s Johnom." sumornim tonom je rekla.Iako je tako zvučalo barem je bio odgovor.
"Zašto?" ovaj put sam bila radoznala,no nisam mogla dobiti odgovor jer su se previše približili.
"Više razloga,kasnije o tome." kratko je odgovorila okrećući se prema stolu koji je bio jako otmjen.
John:"Dame i gospodo hoćemo..." baš kad je John trebao,tako reći ceremonijalno otvoriti ručak,Isabella je izvukla stolicu,oštro strugajući pod nogarama,te pri tome proizvodeći užasno razarajući zvuk za uši.Dok je to radila očima je bola Johna kao i on nju.No unatoč tome,nastavio rečenicu.
"...hoćemo li započeti gozbu?"
"Naravno." Christopher je odgovorio ne primjećujući napetost izmedu Isabelle i Johna,te sjeo za stol,primajući u ruku čašu s nekim pićem.Svi ostali smo onda krenuli sjesti.
Na jednoj strani su biti Cristopher,Arch,Isabella i ja,a na drugoj John,Johnatan,Pale i jedno mjesto je bilo prazno.Pokušala sam se sjetiti tko je taj,kojeg trenutno nema.Možda ne treba više nitko doći.Dok sam razmišljala nitko nije pričao,a sluškinje su ispred nas postavljale tanjure sa serviranom hranom.I ono prazno mjesto je dobilo svoj dio.Znači da ipak očekujemo još nekog.Taj netko se upravo pojavljuje.Teški koraci približavali su se sve bliže,zajedno sa sobom donosili su i njegov lik.Malo po malo svjetlost je ukazala cijelo tijelo.A ono što sam ja prvo primjetila je lice,poznato lice.
"Bonjur." još kad je pozdravio na francuskom sjetila  sam se takoder  imena,Francis.Čovjek zbog kojeg sam pobjedila Isabellu u kladenju.Samo se nadam da se ne sjeća te glupe noći,jer ono što se tad desilo je stvarno glupost.
Svi njemu okrenuti ledima su sad gledali u njega,dok je prilazio svom mjestu za stolom.
Christopher:"Malo kasnite." prokomentarisao je njegov dolazak.
Francis:"Recimo da je nedostatak vjetra kriv za to." Odvratio je na komentar.Opet sa svojim ugodnim naglaskom.
Francis:"Pa?Koji he razlog okupljanja?" upitao je dok je ispijao vino iz čaše.
John:"Razlog je...osvajanje otoka."
Francis:"Samo je cilj  osvojiti otoke?" zamišljeno je upitao.
John:"I brisanje svakog oblika vlasti da bi more napokon bilo slobodno za plovidbu pirata."
Francis je klimnuo glavom u znaku shvaćanja.Naravno to nisu bili pravi razlozi ,to su bili razlozi koji objedinjuju razloge svakog prisutnog ovdje.John,on želi da se spasi progona vlasti,jer ako ga uhvate vješala su za njega sigurna smrt,a nijedna luka nije sigurno uporište za život,Christopher pokušava postati bogati plemić i osvojiti Marinu,ponovo,Jonathan,on je nekog vraga smislio tj.Lord Charles je smislio i pokušavaju sad to ostvariti,Pale i Arch  oni su zajedno sa svojim kapetanom u škripcu,Isabella ona kao i njezin brat Christopher želi biti bogata i po mogućnosti završiti sa Johnom,moje želje su da se osvetim Jonathanu i napokon steknem život kakav želim,život pirata nije bio za mene,previše je buran i grešan,izgubila sam savjest dok sam sve radila ništa me ne dotiče.Pitam se završe li tako svi pirati?Oni nisu ljudi koji su pokrenuli zlo,već oni koje je zlo pokrenulo,tek sad mogu razumjeti njihov život,gdje su pogrešno osudivani kao bića koja rade protiv zakona bez razloga...Ah težak je život...no moramo se svi suočiti sa činjenicom da je svatko od nas dobio najbolju verziju postojanja...uvijek može biti gore...
Pale p.o.v.
Sjedio sam i rezao svinjetinu koja mi je bila servirana.Malo sam bacio pogled nasuprot mene na Catherine koja se zamišljeno borila sa hranom.Primjetio sam da Francis i Jonathan gledaju u istu osobu kao ja,Isabella u Johna i obratno,Christopher u hranu,a Arch u mene.Kako sam glumio Catherininog ljubavnika nisam smio dozvoliti da je drugi gledaju,pa sam Archa pogledom uputio prema Francisu.Arch je pogledao u njega pa u mene,tad sam usnama oblikovao naredbu "pitaj ga" na što je on potvrdio glavom.Onda je postavio pitanje,koje je i mene zaintrigiralo.
Arch:"Gdin. Francis..." ne samo mene već i ostale koji su se odmah trznuli iz transa.
Arch:"Zašto ste vi došli ovamo?Sudjelujete u planu?" uvijek je bio izravan i surov kad mora nešto reći.Čak se i Francis zamislio na odgovor.
Francis:"Sudjelujem." kratko je odgovorio što je meni odmah bilo sumnjivo.Sad je nespreman s odgovorima pa ga treba ispitati.Ako slaže rupa će sigurno postojati.
Pale:"A zbog čega sudjelujete?" nadao sam se kratkom bezveznom odgovoru kao i prošlom,ali ga nisam dobio.
Francis:"Pa zbog trgovine,ako uništimo sve veće trgovačke sile ljudi će dolaziti na Tortugu prodavati,a ja ću porez na uvoz povećati." priča mu je bila skoro pa istinita,ali nešto mi govori da je laž.
Isabella:"A Jonathan?" Isabella se uključila u razgovor,pomažući meni i Archu.
Jonathan:"Ja sam sa Francisom,trebao je nekog za to,pa me pozvao."
Arch:"Zar nisi prije napada bili na Barbadosu?" upitao je oštro.
Jonathan:"Jesam,zbog njegovog poziva sam i otišao prema Tortugi." I naravno priča bi  imala smisla da se može za dan otići do Tortuge i nazad na Barbados.
John:"Koji idući otok predlažete za napasti?" prekinuo je naše ispitivanje jer očito nije obratio pažnju na situaciju.Nije shvatao što mu slijedi ako ih ne spriječimo.
Jonathan:"Možda Port Royal?Nije neke velike udaljenosti,a dosta je bogat."
Catherine:"Ja se slažem." iznenadio me njezin nagli odgovor.Tko zna štaje sad njezina ženska glava smislila.

Be A PirateDonde viven las historias. Descúbrelo ahora