Pale p.o.v.
"Neee..." prošaptao sam kreveljeći se u krevetu.Baš kad sam utonuo u san glupa posada mora nešto izvoditi na palubi i stvarati malu buku koja je sasvim dovoljna da probudi mene.Šta rade bez mene u ovo rano jutro?Uvijek me sačekaju da učine ako nešto trebaju...Ljutito sam se uspravio i osjetivši neku bol odmah legao nazad."Ne!" drugi put sam rekao jutros mislivši da će mi to pomoći.Kasno sam se sjetio svog plavetnila na desnom kuku.Živote moj šta uradih od tebe... zakukao sam u svojim mislima i pogledao u masnicu.Prizor se može opisato ovako : Pogledaš jednom drugi put se ispovraćaš. Dobro pa je samo masnica,najblaža moguća verzija ozlijede.U mom slučaju pada je kuka igrala treću glavnu ulogu,ja sam drugu,a Bog je prvu.Mislim trebao me netko blagosloviti ili uslišiti da sačuvam svoju glavu i potomstvo.Ha ha baš sam pun sreće u životu...Ne,nisam...Ipak je ovo samo moj optimizam i bolja vizija svega lošeg.Sarkastično sam sam sebe ubio u pojam,kad nema nitko drugi dostojan toga...iiii opet moje ujepšavanje stvarnosti...Ah,uzdahnuo sam tužno.Dobro moram se obući i vidjeti zašto mi je san poremećen.Ali kako to izvesti kad ne mogu sjediti?Pa logično stojeći ili ležeći.Radije ću stojeći moram se svakako kasnije ustati uzimajući jučerašnju ili bolje reći ovomjesečnu majicu.Obukao sam je onaku otegnutu,istanjenu...možda bi bilo vrijeme da obučem novu razmišljao sam dok sam promatrao kako mi stoji.Da bila bi dobra ideja za novu majicu.Svukao sam je sa trupa i vukući se do ormara otvorio ga.Bez mnogo izbora uzeo sam ovu jednu što imam.Ista kao od prije samo nova.Onda sam na sto jada obuo čizme i naravno okupao se u znoju.Tek sad shvatam koliko je kuk važan dio tijela.
Uzeo sam čašu vode sa stola i otpio do kraja.Trebalo mi je nešto za nastavak dana,nešto da me osvježi.Vratio nas čašu natrag i izašao iz sobe vukući nogu za sobom.Uspeo sam se na jako poznatu palubu i naslonjen na glavni jabrol promatrao posadu kako čisti.Ha ha sad su našli pospremati kad sam se ja ispadao,koja ironija.
Pale:"Hej zašto čistite palubu?" upitao sam glasno jednog prijatelja koji je trenutno ribao.Podigao je glavu i iznenadenim glasom rekao:"A tu si." ne dajući mi odgovor na pitanje. "Kapetan za tebe ima brod."
Pale:"Kakav brod?" upitao sam promatrajući oblačno nebo.
"Rekao je..." onda je jako zagrmilo prekidajući naš razgovor,ali smo nastavili. "Rekao je da moraš pobjeći čim ustaneš."
Pale:"Zašto?" Upitao sam dižući ruke nevino.Onda mi je Arch,prijatelj bez jedne šake takoder drugi časnik broda,zabio neki papir u prsa i nadodao naslanjajući se na jabrol s druge strane...
Arch:"Možda zbog tog." pogledao je u papir koji sam ja sporo razmotavao.Na papiru,točnije oglasu je bio nacrtan čovjek sličan meni.Iznad crteža natpis 'WANTED' te ispod 'REWARD 10 000 GOLD'.Čekaj...pa to oni mene traže...Tiho sam opsovao shvaćajući da me netko sinoć pored one male slatke vidio.A taj netko me ružno opisao...
Pale:"Mogli su me bolje nacrtati." prokomentarisao sam crtež češući bradu.
John:"Daj da vidim." Od nikud se stvorio John trgajući mi oglas iz ruku.
Arch:"Jutro kapetane." Arch ga je pozdravio,a John kao i obično na to nije ništa odgovorio nego se i on naslonio na jabrol razdvajajući mene i Archa.
John:"Pa nisi loš ispao...Malo su ti nos iskrivili..." rekao je kroz šalu.
Arch:"Nemoj tako uvrijedili su njegovu ljepotu i plave oči." oči su mi na plakatu bile crne.
Pale:"Ma daj..." rekao sam smješkajući se za njima.
Pale:"Radi se o mom životu prestanite me komentirati."
John:"Ti si prvi počeo koliko sam čuo."
Pale:"Nisam komentirao sebe nego vještine slikara." rekao sam dok smo sva trojica promatrala plakat.Nekoliko trenutaka tišine je nastupilo.
Arch:"Šta ti misliš da te predamo?Mislim cijena za koju te nude je super." Pogledao sam u ono 10 000 GOLD...
Pale:"Pa mogli bi..." obojica su me čudno pogledala.
Pale:"Što?Ionako pobjegnem."
John:"Ma moli te Ian!Ne pričaj gluposti." Wow zovnuo me drugim imenom,prvo je Nicholas.Znači da je nešto važno.
John:"Radije idi u onaj brod što sam ti spremio." tad je počeo ozbiljan razgovor i Arch je otišao,čim nema šale on zbriše.Onda je nebo sjevnlo,a nekoliko trenutaka kasnije i zagrmilo.
Pale:"Gdje je taj brod?"
John:"Prod preko puta nas." Okrenuo sam se i vidio podosta velik brod.Prošao sam rukama kroz kosu i nadodao...
Pale:"Pa kapetane ovo je..." prije nego što sam uspio završiti prekinuo me...
John:"Brod pored tog,nemamo novca,uplovi u Tortugu ka Catherine i reci joj da se sprema i odmah sutra krene,a ti požuri idi prije oluje." onda je zbrisao u kabinu.Rekao je brod pored,ali ja ne vidim...Približio sam se ogradi i vidio mali brod.Srećo moja jesi li i ti zapela u oluji negdje?Zapitao sam se silazeći s broda.Jeli on normalan,kako ću na ovom išta...Ahhh ljutito sam uzdahnuo.Ipak je u pravu,trebao sam bolje paziti na ljude oko sebe,ali mogu bar da ovako pokušam pobjeći.U bježanju sam najbolji.Sišao sam s broda polako i popeo se na onaj mali brod s nadom da neće valovi biti veliki.Dobro je da vjetar služi,moći ću brže stići na Tortugu.Odvezao sam ga s luke i otisnuo se.Kako se ona ženska zove što joj moram reći joj...Isabella?Ne nije,ona je kapetanova ženska.Rebeca?Ne.Anna?Ne.Barbara?Kenna?Mary?Nisu ni ta.Pa,imam cijeli put do Tortuge,mogu sva ženska imena prevrnuti.Našao sam si zanimaciju tijekom puta.Eva?Previše kratko.Alexandra?Nije bilo s A.Leonarda?Tako mi se zvala jedina ljubavnica crvene kose.Ah evo divno počela je i kiša.Još samo fali da mi se vodom napuni brodić i izvrne u velikim valovima.
Catherine p.o.v. -Noć-
Zadnjih nekoliko dana ni oka ne mogu sklopiti.Stalno čekam dan da se osvetim Jonathanu.Taj gad...Samo mu želim vrat zavrnuti,pucati mu u srce ili još bolje,mučiti ga.Želim se igrati sa njegovim životom kao što je on sa mojim osjećajima.Prvo te voli pa,te ne voli,pa voli,pa te izda i moglo bi se tu više stvari nabrajati,ali ja ću njemu dane života odbrojati,u to sam sigurna.Gori u meni želja za tim,radi tog jedino i želim napasti Barbadose.Da gledam kako gori,kako vatra pali njegove ledeno plave oči.Zašto sad sebi san kvarim zbog misli o njemu?Sparno je ne mogu spavati u ovim hlačama.Ustala sam se s kreveta i prišla bogatom ormaru odjeće.Stopala mi je škakljivo mazilo krzno neke divlje životinje.Otvorila sam ga te gledajući u odjeću prosvijetlena ničim skontala da jednostavno mogu otići na brod u kabinu spavati.Tamo je mnogo hladnije i prozračnije.
Sklopila sam krila ormara obuvajući čizme izašla iz sobe.Čula sam Isabellu kako još pjeva.Ahh ta ženska ne prestaje piti.Je malo smanjila količinu od kad ju je taj neki nevideni John zaprosio,ali opet uništava se skoro svaku večer.Marina i ja smo je zaključale u sobu jer je u zadnja dva dana uradila dosta gluposti...Prestala je pjevati vjerovatno je pala po krevetu.U redu je mogu nastaviti.Sišla sam niz stube i svratila do stola u dnevnom po jabuku.Ugrizla sam je i sladak okus mi je obuzeo usta.Nastavila sam hodati do vrata cjedeći sok iz voćke u ustima.Otvorila sam ih i pogledala u tamno nebo.Mjesec i zvijezde su se skrili iza kišnih oblaka.Ispružila sam dlan naprijed čekajući da nekoliko kapi kiše padne.Nakon još jednog griza jabuke,uvjerila sam se da je kiša stala.Čudno jer cijeli dan je kišan.Kao da netko kante vode posipa.Zakoračila sam nogom preko praga i vidjela sam opet staru Tortugu.Čije su ulice opet oživjele.Po običaju naviknuta na scene ubijanja,silovanja,opijanja samo sam ravnodušno prošla pored tog.Muški su dobacivali svakakve komentare koje je prema iskustvu najbolje ignorirati.Skoncentrirala sam se na svoju jabuku i uživala u njenom ukusu dok sam hodala prema luci.Pojela sam je previše brzo i košpicu bacila u neko žbunje koje se našlo pored puta.Zašto nisam ponijela dvije?Zapitala sam se dok sam prolazila pored kavane u kojoj se pjevala meni poznata pjesma.Gdje li sam je čula?Riječi koje su se čule prolazile su mi kroz glavu
'It was June and it was hot, when on board the ship we got
With shot and powder for the guns and a hogshead full of rum
And salt cod to last until the winter squalls
We made for the southwest where the hunting would be best
Where the ... '
Ubrzan ritam na trzalačkim glazbalima je samo pojačavao glas ljudi koji se se bez intonacije derali.Pa da!Ovu pjesmu je Isabella pjevala maloprije.Znači tu se ona opija i tu se naučila pjevati ili bolje reći baljezgati jako glasno.Ova kavana je dosta daleko od naše kuće,ne znam kako ona za tako kratko vrijeme uspije doći, napiti se,naučiti pjesmu s 4-5 strofa,isplesati se i vratiti se jedva hodajući.Samo ću prestati misliti...i nastaviti dalje.Brzim koracima sam hodala do broda.Čim sam došla na luku osjetila se ta svježina kiše i sol u zraku.Ovo je bio rijedak,ali jedan od mojih najdražih osjećaja.Još da sam na nekoj terasi...Ma prelijepo...Odjednom sam se trznula iz te euforije i nastavila dalje.Hodala sam mirnom mokrom lukom,moji koraci su odzvanjali i mač na pojasu je strugao bodež.Osjećala sam se kukavički.Ne znam zašto,ali me ovaj zvuk struganja podsjećao na hladnokrvno ubijanje nedužnih ljudi.Samo sam branila sebe...,no i dalje se osjećam krivom.Možda da ostavim sve ovo i započnem miran život?Ma ne,to ne sigurno,osjećat ću se krivom koliko god hoću,ali ovu slobodu neću ni za bilo što ostaviti.Ovo nešto ovako je dar od Boga,te zahvaljujući mojoj baki ja sad taj dar imam kao i onaj mač i onu lubanjicu oko vrata i onaj žig P slova na lijevoj ruci koji me svaki dan podsjeća da nikad više neću biti ono što sam bila.Tako da je ovaj osjećaj krivnje mogu reći na žigu zajedno otisnut,bez njega ja ne bih bila ono što jesam...Pirat...Na palubi mog predivnog broda nije nitko bio,pa ni stari Seb.Ehh da...Isabella me upoznala sa njim i tim kako je on moj mogući djed.Ha ha malo smješno.Promatrala sam kako su uradili jedra koja čekaju da se stave.Ona crvena su izbušena i potrgana,pa sam za promjenu odlučila staviti bijela,sasvim obično,ali upotpunjavala bi ih crna zastava s ukrštenim mačevima i crveno-rozim ružama te lubanjom izmedu.Nekako su ruže i bile simbol ovog broda 'Wicked Wench',na izgled lijepe i nježne,a dodir povrijeduje i ubada.Bol ovisi koliko jako odlučiš dirnuti.Tako će biti i Jonathanu ,no za njega je ubod smrtonosan jer je dirnuo u otrovan trn.S pogrešnom si se petljao,sam si kriv...Stala sam gledati u pod...Zašto je mene baš morao povrijediti?Naslonila sam se na ogradu broda i zadila ruke u svoju čupavu gustu kosu koju na znam da sam je počešljala zadnjih dana.Spojila sam prste iza glave i poledala u nebo.Bilo je vedrije zvjezdice i Mjesec lagano su treperili.Zašto jednostavno ne pustim osvetu i uživam u životu?Ostaviti prošlost i početi živjeti kao...Isabella...Ona je ostavila svoju gorku prošlost i okrenula sreću sadašnjosti,našla je ono što je veseli...piće,pjesma jednom riječju zabava...ima i čovjeka kojeg voli.Ah,ona se barem ne boji ljubavi za razliku od mene,prije sam bila skeptična oko tog,a sad još više,nakon Jonathana.Otpuhnula sam i spustila ruke na koljena.U mom očaju me prekinuo nečiji baršunasti,premoreni glas.
"Oh hvala Bogu!" okrenula sam se i vidjela muškarca koji se brzo dišući čvrsto pridržavao za ogradu.Počeo je još nešto govoriti..."Jesi li ti..." koraknuo je sitno prema meni "Cath..."s nedovršenom riječju uhvatio se za stomak ..."Moram ti...reći.." i pao je na pod.Ouch...ovo je bolilo,malo je glavom jače udario.Stala sam gledati u nepoznatog.Bio je sav mokar,a lice mu je bijelje od mojih novih jedra.Wow,a usta tako crvena smještena na jakoj čeljusti,nos tanak,pomalo duguljast,a crna kosa mu se sljepila po čelu i očima kao i majica koja mu je isticala dobro gradeno tijelo.Catherine saberi se!Čovjek je ovdje došao tražiti tebe!Savjest me ukorila.Mene?Počeo je izgovarati moje ime kad se srušio.Zašto mu ja trebam?Prvi put ga u životu vidim.Dosta razmišljanja,radije pomozi čovjeku.Od posade nema nitko,noć je nema liječnika.Izgleda da ću morati sama ovo obaviti.Prišla sam iznad glave i ćućnula pored njeg dižući mu leda.Stavila sam svoje ruke ispod njegovih pazuha i čvrsto stisla šake na njegovim prsima.Polako sam se ustala te sam hodala unazad prema kabini.Trebalo mi je dosta vremena da ga dovučem,bio je težak...Barem za mene...Legla sam ga na krevet tužno ga gledajući s rukama na kukovima.Što sad moram?Zaliti ga vodom?Ma daj,čovjek je ionako sav mokar ne treba mu više vode.Sigurno je imao brodolom.Brodolom da nade mene?Pa,moram reći baš se potrudio,valjda se i ja moram potruditi oko njeg.Mislim gotovo je mrtav,a od hladnoće je bijel kao snijeg.Smrznut će se ovdje s mokrom odjećom,još se može razboliti.Hmmm...šta ću s njim?...Skinuti ga i pokriti?Ne neću.Ali ako mi ovdje umre kako ću saznati šta je htio?Ima li drugih opcija da razmislim...?...nema.Ostavljena na milost i nemilost svega,morala sam ako sam htjela saznati što je on meni htjeo reći,a sigurno je nešto važno dok je putovao po oluji.Nema veze za ovo neće znati nitko,on će ako bude živ šutjeti i ja ću šutjeti i to je to.Prvo ću zaključati vrata.Onda sam mu prišla i skinula njegove čizme i kojih je ispala voda i prosula se po sredini sobe.Oh ma divno,to ja neću čistiti.Sjela sam na krevet premišljajući se šta ću dalje skiuti.Majicu ili hlače.Majicu,očajno sam uzdahnula i nekako ga podigla kao da sjedi.Glava mu je pala naprijed i kapljice s pramenova crne kose su polako padale.Primila sam.majicu za krajeve i povukla je prema gore držeći zube stisnute.Uhh ovaj čovjek je stvarno težak,a kad sam bacila pogled na njegov trup koji je opet pao po krevetu mogla sam vidjeti zašto.Pored lijepo bijele kože na kojoj su se isticali mišići isticao se i žig slova P na lijevoj ruci na mjestu žila.Baš kao i meni.Dobro je...Pirat je...Izdahnula sam s olakšanjem.A zašto je to dobro?Pa možda zato što si i ti pirat?Moj razum me opet ukorio i vratio nazad iz mašte.Sad hlače,nadam se da nosi veš jer ja ne idem dalje od tog.Otkopčala sam mu remen s oružijem i lagano ga spustila na pod.Onda sam mu povukla hlače pazeći da se ne probudi jer bi stvarno bilo neugodno.A mora jednom i to.Osjećam se kao silovatelj...Koji je obavio dobar posao.Svidjelo mi se što vidim na krevetu,lijepo gradenog muškarca s lijepim crtama lica.Ne bi bilo loše ni veš skinuti...Saberi se!Opet me savjest ukorila.Saberi se ti pored ovog grčkog boga...Grčkog boga?Ja sam poludjela.Ahhh samo ću uzeti nešto i prebrisati ga.Odšetala sam do ormara,pokupila neki ručnik i brzo obrisala njegovu kožu i kosu.Začudilo me to što nema tetovaža.Samo lančić s križom.Ne bitno.Pokrila sam ga plahtom te uzela njegove haljine pazeći da ne stanem u lokvu vode stvorenu iz čizma.Stavila sam ih na drvo prozora i onda ga zatvorila da ne padnu,a oružije odložila na stol zajedno sa svojim.Ovo me stvarno izmorilo...Zjevnula sam i pošla u svoj krevet.Na pola puta sam zastala...Oh divno spavat ću sa čovjekom kojem ne znam ni ime.Njegov problem moj je krevet.Sjela sa na rub kreveta izuvajući čizme,legla sam i okrenula se prema njemu.Promatrala sam mu lice iz profila.
---Ujutro---
U mom snu se pojavio lijep mekani glas koji je stalno govorio "Probudi se." "Jutro je." Nisam ga slušala .Nisam se htjela odvojiti od kreveta pa sam još jače stisla mekani jastuk.Nešto mi je odvajalo ruke od jastuka.Opirala sam se nepoznatoj sili i opet onaj mekani glas se pojavio u malo ljutitoj verziji "Pusti me.Aghh..." jastuk govori?Lagano sam otvarala oči dok me nepoznata sila tresla za rame "Heeej..." onda je onaj glas otpuhnuo tjerajući moj jastuk da...izduši?Cvileći je govorio "Pusti meee." Teško sam otvorila oči i pogled mi je pao na stol.Moje oružije...i...njegovo?...Naglo sam se ustala s njegovih prsa i onda me nešto počup za kosu.
Catherine:"Ouch." rekla sam držeći se za pramen kose."Zamrsila se za lančić." topli glas se javio.Malo sam okrenula glavu i pokušala je odmrsiti,ali nisam uspjela."Neka ja ću." dražesno se ponudio i sklonio mi ruke s njegovog lančića.Gledala sam u njegova prsa kako lagano,ali glasno diše prekidajući neugodnu tišinu i stvarajući napetost.Nakon nekoliko trenutaka osjetila sam da je spasio moju kosu.Odmakla sam se i napokon mogla ga pogledati u oči.Vrelo plave isijavale su na prvim jutarnjim zrakama Sunca gledajući u moje.
Catherine:"Hvala." zahvalila sam mu se na pomoći u nezgodi s kosom..."Ne,hvala tebi." Zastao je na trenutak i obrazložio odgovor "Što si mi spasila život."WooHoo 30. nastavak(mislila sam da će ih biti manje,ali izgleda minimalno još 5 njih).
Glasajte i komentirajte :* Bye
P.S. imate sliku Catherine na početku,ako vas zanima. XD
CZYTASZ
Be A Pirate
PrzygodoweKako se život promijeni u samo jednom trenutku...,a taj trenutak blagu nju,će pretvoriti u biće bez srca,taj trenutak uvest' će je u svijet bez milosti kojeg je i ona nakon nekog vremena dio...Ljubav je tu,ali ne osjeća je,strasti su tu,ali ju ne is...