Finally Ship

100 10 0
                                    

Ujutro me probudilo ljuljanje broda.

Odavno nisam imala lijepše

budenje uz šum valova i onaj predivni morski svjež zrak koji je dopirao s prozora.Pridigla sam se i sjela na krevet.Pogledom sam prešla sobu nebi li slučajno našla čizme koje su još u kovčegu.Ustala sam se i osjetila bol u struku.Zagrnula sam majicu i vidjela veliku ,ušivenu ogrebotinu na koju sam skoro zaboravila.Uzela sam alkohol s stola i polila ogrebotinu da se ne inficira.Spustila sam majicu,otišla do kovčega,otvorila ga,uzela čizme,zatvorila ga ,sjela na krevet i polako obula duboke tamno-smede čizme.Naslonila sam se rukama na krevet i pogledala u rubin koji se sjajucao ispod grudi.Utonula sam u poglede crne lubanje unutar rubina ,koje je krasio crveni sjaj.Moje utonuće je prekinulo kruljenje želudca.Khmm baš se pitam što ima jesti na ovom brodu.Ustala sam se ponovo i izašla iz sobe.Užurbana paluba me podsjetila na moj brod Wicked Wench i na njegova siva jedra s lubanjom i ružom.To me podsjetilo da bi značenje ovog rubina moglo biti i moj brod.Crvena boja kao ruža na jedru i lubanja u rubinu kao na jedru,ali opet je moje razmišljanje prekinulo kruljenje želudca.Hajde već da jednom jedem iako je bilo jutro ja sam mislila jesti kao za ručak jer vjerovatno neću ručati(Logično).Zaustavila sam nekog malog dječaka i pitala ga da mi pokaže kuhinju.On je rekao "Pratite me kapetanice."Počeo je hodati ,a ja sam ga pratila.Bio je nalik onom malom Charlesu.Ne,nije bio nalik nego je to bio on.Zato me nazvao kapetanice.Kad me doveo do kuhinje rekao je "Izvolite."Ćućnula sam pored njega i rekla mu...

Catherine:"Poslije ću te naći moram ti reći nešto važno."

Mali je klimnuo potvrdno glavom i otišao.Ustala sam se i ušla u kuhinju.Tamo je za stolom sjedila Isabella ,držala je zelenu jabuku u ustima , gledala u neki skoro raspadnuti parir i poigravala se prstenom u ruci.Sjela sam pored nje ,a ona je i dalje gledala u taj papir nije me ni primjetila.Mahnula sam joj rukom pored glave.

Catherine:"Ahoy!"

Isabella se okrenula i iznenadeno nešto promrmljala.Nisam je ništa razumjela.Onda je izvadila jabuku iz usta i rekla...

Isabella:"Gdje si ti ovu mapu našla?"

Catherine:"U Juanovom uredu.Zašto pitaš?"

Isabella:"Pitam zato što je ovo nemoguće razumjeti.Nema označen ni' sjever ,ni' jug ,ni' zapad, ni' istok ,ni' vode kojim treba ploviti,ni' ništa samo ovaj glupi otok čudnog oblika i neke riječi..."

Catherine:"Daj da vidim."

Isabella mi je pružila kartu ,koja se u tom trenutku raspala u dva dijela.

Catherine:"Kako lijepo..."

Uzela sam dio koji je pao na pod i stavila sam ga natrag kraj djela koji je ostao na stolu kako bih mogla pročitati riječi na mapi.Pročitala sam ih u sebi i bile su na latinskom.Latinski sam znala jer su se moji pokojni roditelji Lucia i James pobrinuli da ga naučim.Počela sam razmišljati o prevodu tih riječi.

Isabella:"Jabuku?"

Catherine:"Ne.Jesti ću što bude za ručak jer vjerovatno ne ćemo ručati."

Isabella:"U redu.Onda ću i ja sa tobom."

Nastavila sam razmišljati o prevodu riječi dok sam kuckala prstima od stol.Isabella me opet prekinula.

Isabella:"Hej vidi što ću pokloniti Marini.Slagati će joj se s očima."

Pokazala mi je prsten s 3 svijetloplava bisera.Jedan u sredini najveći i dva sa strane manja.Bili su okruženi bijelim zlatom na kojem su bile ucrtane šare.Pogledala sam u prsten pa u Isabellu.

Catherine:"Lijep je ,ali kao da je zaručena za tebe pa to nosi."

Isabella:"Ma nema veze.Bolja sam joj ja od bilo kojeg muškarca."

Be A PirateWhere stories live. Discover now