Sedam

8 → | Dobar tajming. |

Napustila sam kurs, posvetila se Emily i zacjeljivanju rane. Pomogla sam joj oko učenja i pretpostavljam da danas mogu uzeti dan za sebe, s tim da je izašla pred ispit. Stvarno joj se divim koliko je ustrajna i iako je tek prva godina fakulteta, već je svi znaju kao pametnu i spretnu djevojku. Ja nikada nisam mogla biti kao ona, ali vjerujte nije mi ni bio neki cilj da učim posle srednje i nastavim se mučiti. Iako zbog okolnosti još uvijek ne mogu otići odavde, makar mogu tražiti pravi posao i skupljati pare za taj čuveni odlazak.

Posle svega - živim za to. Žao mi je naravno ostaviti nju i roditelje, ali ne vidim da se moja sudbina piše ovdje i to je sasvim u redu.

Preživjela sam bandu kriminalaca za koje još uvijek znamo samo Emily i ja, i sigurna sam da je to nešto što me u životu trebalo naučiti pameti. Prihvatam taj znak i sudbino budi sigurna da ću se zaputiti odavde što prije.

"Spenc." Čujem lupkanje kamenčića od prozor i Aidenov glas. Dogovorili smo se otići u kino, ali mi roditelji još ne dopuštaju da izlazim zbog zdravlja koje je realno u najboljem redu, pa se moram išunjati. Sigurno je malo iznenađujuće ovo novo prijateljstvo, ali iskreno Troya sam otpisala nakon što se nije javljao ovih par dana, a meni naravno ne pada napamet! Emily se nije čula s njim i sigurno ni ne planira, a ja ću se pobrinuti za tog seronju samo ako ga vidim slučajno, u suprotnom - nek uživa u životu. Šta god to radio pa je morao prekinuti kontakt s nama.

"Stižem." Kažem šapatom i pogledam ponovo u vrata moje sobe. Pola devet, daleko od tog da spavaju ali ja idem. Ništa me ne može zaustaviti. Zaključala sam ih, večerala i odmah potom objasnila da idem leći. Pa, slagala.

Zagrizem usnu jer realno znam da bi bili ljuti ako saznaju za ovo, ali fali mi moj društveni život. Pomolim se da ne dođu gore i uz par bolnih jauka siđem niz svoje drvo spasa. "Ja ti taman mislio donijeti merdevine." Nasmije se i zagrli me. "Ma hajde Aiden, kad si mene vidio s pomagalima?" Uzvratim i krenem ka svom autu, ali me povuče za ruku pa postanem svjesna šta radim. Ne mogu ga paliti u pola avlije, odmah bi me provalili. "Idemo mojim, budalo."

"Da, da." Preokrenem očima i s osmijehom preskočim ogradu koja dijeli naša dvorišta. Ne trebamo prolaziti kroz kapiju ispred kuće s tim da se vidi iz dnevnog boravka u kojem sjede. Aiden mi je ovaj put pomogao pridržavajući me, iako sam mogla i to sama. Međutim dopustim mu da glumi kavalira i da me dodiruje, jer je očito željan toga. Znam, malo sam zlobna ali da se primijetiti da se već neko vrijeme pali na mene i da pokušava nešto. Zato me nije iznenadila njegova posjeta neki dan kod mene kući, a također ni ovaj poziv.

"Dobro mala..." sjednemo u auto ali me njegova gestikulacija zaledi. Odmah mi padne napamet moj plavokosi Roy i njegov hrapav glas sa punim usnama, preko kojih prelazi 'mala'. Dođem malo sebi pa se naslonim u autu, jer vidim da je primijetio da me zbunio. "sve u redu?"

"Ma sve pet. Vozi." Spustim ruku na njegovo koljeno što vidim da je bio dobar potez jer nije ništa više pitao. Stisnuo je na gas vozeći u pravcu kina, dok sam ja tu i tamo provjeravala telefon. Nisam inače u strahu od roditelja i nije prvi put da odem bez dozvole, ali imam taj neki strah posle kidnapovanja iako sam bila svjesna da mi oni ne bi naudili koliko su sposobni. Spašena sam te muke potpuno jer su dalje nego što ja to mogu zamisliti. I tako neka ostane.

Mislim znam šta sam pričala kad sam došla kući nakon operacije, ali svjesna sam da ne želim znati za njih. Povrijeđena sam zbog njih svih, jer su jedna opaka masa kriminalaca i ne želim da se više iko takav upliće u moj miran život. Koji ću nadam se nastaviti van Bostona i tako još dalje od opasnosti.

"Izlazi." Gurne me lagano pa napusti auto, a ja se usredotočim i shvatim da smo stigli. U ovom gradu je stvarno sve na jednom mjestu bačeno i treba ti pet minuta da dođeš do te gomile. Otvorio mi vrata spustivši mi ruku na donji dio leđa, što mi poprilično godi. Dopustim usnama da mu se nasmiju, uzmem torbicu i zatvorim vrata nakon što ih otmem bukvalno od njega. Gledao me s blagom nevjericom ali Aiden, moraš se naviknuti na ovo. "Ti si baš sama na ovom svijetu."