Sedam

12 → | Svi uređaji su nam hakovani. |

Scott's point of view

Posmatrao sam je dok spava i mogu vam reći, oduzima dah.

Slagao bih kad bih rekao da mi nije drago što je tu. Žao mi je što prolazi kroz pakao, i svjesni smo oboje da najgore tek slijedi, ali ipak me njena pojava ovdje smiruje. Kao da je ona otkinuti dio mog razuma i napokon je našla mjesto gdje treba biti. Naravno daleko od toga. Ovdje joj nije mjesto i moje je da se pobrinem da što prije ide nazad kući, daleko od mene i problema koje vučem za sobom. Ako se ja ne mogu izvući barem ću njoj to osigurati. Moram jednostavno.

Obećao sam.

"Scott?" Čujem iza sebe i odmah mu dam znak da ušuti, pokazujući na Spencer. Malo se pomjerila i pretpostavljam da ako odmah odem, nećemo joj narušiti spokoj.

"Jesam rekao da mi ne ulijećeš u sobu tako?" Namrštim se.

"Otkrili smo nešto, mislio sam da želiš znati."

Klimnem svjestan da me nije zvao bez razloga, pa zaboravim da je skoro probudio onog anđela na mojoj postelji. Jebem mu Spencer koliko sam smekšao, osjećam se bljutavo.

"Pričajte." Stanem ispred par momaka koji se nađu u prostoriji sa mnom, pa čekam to veliko otkriće. "Podatke koje je Spencer našla nisu mogli ukrasti, nikako znači." Josh mi se obrati i shvatim da je poprilično u pravu. Nema šanse da su išli za Bruceom i samo uzeli jebene papire. Tu priliku ne bi propustili da ih sve pobiju. "Kako su onda završili tamo? Provociraju nas namjerno." Stisnem pesnicu, svjestan da sam se opet razljutio i mogao bih udarati i dan i noć od zid. "Neko iznutra im je dao, dostavio, šta god."

"Iz Bruceove ekipe? Daj stari, nema šanse." Odmahnem glavom. Bruce ima, ruku na srce, veliku ekipu. Samo je nas petero došlo u Boston, ali van njega ih ima na desetine. Uvijek razradi plan do najsitnijeg detalja, tako da je bio siguran da i nije više ljudi bilo potrebno. Samo bi privukli pažnju - nepotrebnu, što bi on rekao. Divio sam mu se samo zbog toga. Znao je šta radi.

"Zašto si siguran toliko?" Prekrsti ruke, dok meni pogled luta s njega, na ostale momke. U tom trenutku, našao sam se u oklijevanju. Bog sami zna zašto me uhvatila ta mala sumnja, ali bila je dovoljna da pomislim na najgore. Svo vrijeme provedeno sa momcima mi je prošlo kroz glavu i nisam više bio siguran ni u jednog od njih. Što je najgore, imao sam Roya tu. Banuo je, ponašao se prijateljski, a možda je sve jebena maska. U sekundi mi se digne pritisak, oblije me znoj zbog moguće izdaje i krenem bez riječi do njegove sobe. Gurnem vrata čineći ulazak još dramatičnijim i stanem na sredinu.

Pogledao me kao da sam poludio, a Bog zna da mi malo fali.

"Šta glumiš specijalca?" Kaže s osmijehom, ali vidim i ozbiljnost u licu, svjestan je da nešto ne valja. Malo se trzne kad shvati da sam mrtav ozbiljan i stisnute pesnice ispred njega. Nije jednom doživio moj izliv bijesa i volio bih da je Josh u krivu što se ovoga tiče. "Roy neću okolišati." Skeniram ga od glave do pete pa se zaustavim ponovo na očima. Pokušao sam iz njih izvući istinu. Roy me izdao. Roy im je isporučio papire. Roy radi sa Kraljevima.

Nema jebene šanse!

"Scott znam šta misliš reći. Čuo sam ostale dok su se došaptavali. U redu je što misliš isto." Slegne ramenima pa ustane, uzevši sličan položaj kao i ja. Još jednom ga osmotrim ne želeći se pomiriti sa ovim lošim mislima u glavi.

"Slušaj Roy..." započnem, svjestan da sam zadnja osoba koja bi njega mogla kazniti za ovu izdaju. Bez obzira što bi to bila najgora stvar koju sam mogao doživjet od nekog bliskog, ne mogu protiv sebe. Volim ga kao brata rođenog. "ne želim vjerovati u ovo. Samo reci da nisu u pravu."

"Nisu. Nikada te ne bih izdao."

Pogledam ga u oči upijajući njegove riječi, koje mi prođu kroz glavu. Opustim stisak, pa me preplavi olakšanje samo na osnovu jedne rečenice. Ne krivim nikoga ovdje. Moja je naredba da svaku sumnju iskažu, jer nikad ne znaš ko ti vreba iza leđa. Međutim ovaj put sam siguran, Roy je tu samo da bi mi čuvao ista. I da bi osigurao miran život svojoj djevojčici. Nema razloga izdati me.

"Vjerujem ti." Kažem kratko. Nasmije mi se i sjedne nazad na krevet. "Drago mi je."

Znam da je malo razočaran što su pomislili odmah na njega, ali takva je situacija. Pokušavaju riješiti ovu zbrku.

Pozovem ga sa sobom, pa oklijevajući pristane da me prati. Momci nam upute poglede koje sam odavno naučio čitati. Ne vjeruju mu. "Slušajte, šta god mislili, ja garantujem za njega. Meni morate vjerovat." Naglasim riječ morate, jer su i sami svjesni da sam glavni. Pozvao sam ih ne samo radi sebe, nego da se riješe osoba koje im zagorčavaju život. Činim im uslugu što ću im zapravo to omogućiti. Niko ne bi imao muda početi s ovim, dati ideju, pa čak i biti blizu ostvarenja prvog dijela plana. Ja sam dokazao da su moja velika.

"Scott, sve što se dalje desi je samo tvoja odgovornost." Toby digne ruke u zrak i uputi se nazad u kontrolnu sobu. Par ostalih momaka ga prati, dok Josh, Zack i jedan mlađi kojeg je Josh skoro regrutovao ostanu. Nismo progovarali, niti mislim da je bilo potrebe. Osjećao sam tenziju u zraku zbog čega Roy ispari svjestan da se situacija mora sleći. Krivo mi je. Krivo mi je što sam skoro došao u situaciju da biram. Bez obzira na sve, ja sam vezan za svoje momke i to bi bio težak trenutak. "Scott soba, odmah!"

Potrčim prema kontrolnoj, dok me obasipa jeza zbog dovikivanja. Šta je sad kog vraga?

"Gdje gori?"

"Svi uređaji su nam hakovani." Pogledam u računare koji pokazuju cifre popraćene tamno ljubičastom pozadinom. Izvadim telefon, ali me i on izda, također hakovan i bespotreban. "U kurac!" Vrisnem i udarim rukom od zid iskaljujući bijes koji se nakupio u tren oka. Uhvatim se za glavu, pa sjednem za jedan od računara pokušavajući da vratim kontrolu. Neko pametan je ovo uradio, nema šanse da su mi probili zaštitu bez pametnog uma koji se graniči sa mojim. "Poslao sam ljude oko fabrike, moramo se uvjeriti je li zasjeda u pitanju." Obrati mi se Josh pa samo klimnem još uvijek se boreći sa hakerom.

"Jebem ti mater nećeš mene hakovat." Dugme po dugme, i uspio sam sačuvati veći dio podataka iako nemam ideju koliko su uspjeli skinuti i vidjeti. Frustrirano puhnem, pa naredim da ugase svu struju u fabrici. Onemogućit ćemo im da nastave s ovom prljavom igricom. Ustanem kako bih sazvao momke koji su otišli u obilazak, ali onda začujem zvuk svih mobitela u mojoj blizini, uključujući moj.

"Dajte nam djevojku i možete ići. Dugovi su riješeni.
- Kraljevi."

Znate šta je fazon? Ideja za ovu knjigu mi je došla zahvaljujući seriji Pretty Little Liars. Mislim svako ko je odgledao barem jednu epizodu zna da moja radnja nema veze sa serijom.

Jednostavno mi je probudilo maštu sve što se dešava kod njih, sve tajne i misterije. Zato i ovdje pripremam puno toga. Budite spremni dragi moji.

do sljedećeg puta, love you 🌞