Sedam

29 → | Ne blefiraj Morgan. |

Scott's point of view

Stavili su nam lisice i uveli nas u policijsko auto. Psovao sam šta sam stigao, jer sam ja jebeno kriv za ovo. Trebao sam odmah shvatiti da nešto smrdi, nema šanse da bi se taj ološ sjetio mene poslije tri godine i te propale usluge. Pretpostavljam da iza svega stoji njen otac, pa stisnem oči i pokušam malo doći sebi, kako bih shvatio šta dalje. Nemam ideju kako da se izvučem iz ovog, a najviše mi krivo što sam i Marka uvukao. "Šefe." Prozbori pa me okrzne ramenom. "Tiše." Kažem i pogledam u policajca ispred sebe. Gledao me na retrovizoru, pa sam zašutio i pogled usmjerio kroz prozor.

"Nismo čuli da ćemo dobiti advokata." Cinično se nasmijem i naslonim. Onaj što je sjedio sa Markove strane se okrene i prostrijeli me pogledom. "Tamo gdje idete vam i ne treba."

"On je iza ovog? Surađivao je s Crnim?"

"Probaj pogoditi do stanice." Progovori i upali radio. Namrštim se pa udahnem duboko, da ne bih izgubio kontrolu. Gledao sam u njih dvojicu, pa tu i tamo u Marka, koji je izgledao ozbiljno zabrinuto. Ubrzo se nađemo ispred policijske stanice, pa nas izvedu, povlačeći nas kao kerove. Trgnem se kako bi popustio malo, na šta me gurne ispred. Uveli su nas unutra, pa se nađem ispred otprilike pedeset pandura. Odvoje Marka od mene, i odvedu ga u posebnu prostoriju za ispitivanje. Mene su bacili unutra, pa se nekako ispravim i sjednem na stolicu. Čekao sam ga, gledajući u zatvorena vrata.

Znao sam da će on ući. Znao sam da će ući da se naslađuje.

"Napokon si tamo gdje ti je mjesto." Dočeka me njegov arogantan pogled, pa zatvori vrata i sjedne naspram mene. Odmjeravao je dio koji je vidio, sve dok se nije zaustavio na mojim očima. Bio sam vezan lisicama, zatvoren u ovoj sobi i po prvi put - bespomoćan. Mogu misliti kako ga to nadahnjuje. "Slobodno, budi sretan. Nećeš me još dugo ovako gledati."

"Dosta je Scott! Shvati da ti je ovdje kraj. Fali nam još malo da nađemo i Spencer. Predaj se već jednom."

"Ni u snu. Stvarno misliš da si me uplašio? Šta mi možeš?" Pokušam mu udariti kontru, iako sam svjestan da je daleko iznad mene trenutno. Međutim, neću mu dopustiti da me slomi. Znam da nisu ni blizu Spencer, tako će i ostati. "Ja... šta ti mogu? Mogu i više nego što misliš, ali ipak ću ostaviti za kasnije, kad dovedem svoju odbjeglu kćer."

"Ne blefiraj Morgan. Spencer je ispod tvog radara, priznaj."

"Pa, moram priznati, nismo baš sigurni gdje je tačno. Crni je uspio kontaktirati tvog čovjeka, ali je vješto sakrio lokaciju."

"Sam si rekao... to je moj čovjek." Namignem. Puhne i ustane, pa sjedne na stol ispred mene. Gledao me par trenutaka, pa zaustio. "Saznat ćemo. Ako ne možemo od tebe, izvući ćemo od tvog prijatelja. Sigurno mu možemo ponuditi dobar dogovor."

Zagrizem usnu i shvatim da je jebena situacija. Naravno da sam siguran u Markovu vjernost, ali ipak, svako je sebi na kraju najvažniji. "Kurvin sine."

"Šta si rekao?" Pogleda me direktno u oči i uhvati za vrat. Počnem se gušiti i izvlačiti iz njegovog stiska. "Layla je napravila pravu odluku što je otišla od tebe." Kažem dok još uvijek jedva uzimam zrak. Stisne jače i gurne mi lice na stol, ali u tom trenu ulete dva policajca i odvoje ga od mene. Gledao me bijesno, udišući kao zvijer. Znao sam da mu je Spencerina majka bolna tačka. Grudni koš mu se dizao i spuštao, pa ga izvedu prije nego me ubije na mjestu. Naslonio sam se i progutao pljuvačku, pa počeo razmišljati kako da ovo izvedem, a da poštedim Spencer. Imam jednu jedinu ideju, koja mi je od samog početka u glavi i koja bi zaista mogla navesti Morgana da pusti svoju kćerku na miru.

Osjetim vibraciju u džepu, pa pokušam doći do telefona... jebem mu, nemoguće je s lisicama. Ispadne mi na pod i nastavi vibrirati. Josh.

Pogledam u staklo koje dijeli mene i onog ko me posmatra, pa opsujem. Jedan od njih uđe unutra i uzme telefon, uputivši se odmah van. Uz pomoć poziva ih itekako mogu locirati, s tim da će Josh misliti da sam se ja javio. Počnem se meškoljiti i ustanem, udarajući nogom od vrata. Vikao sam na sav glas i čekao da se bilo ko vrati, ali naravno, ni traga ni glasa nikome. Frustrirano puhnem i naslonim se na zid. Nema mi druge. Ponudit ću mu ovo što imam na umu.

"Smiri doživljaj." Dignem glavu i vidim da se Morgan vratio. "Tu si. Nije ti trebalo dugo da se obuzdaš."

Samo se nasmijao. Za njim je ušao drugi čovjek, koji je više ličio na detektiva. "Sjednite, gospodine Montgomery." Pokaže rukom na stolicu naspram svoje. Poslušam i preusmjerim pažnju na njega. "Mogu li znati zašto tačno sam uhapšen?" Upitam i naslonim se. "Uhapšeni ste zbog krađe, prodaje droge, napada na policajce, bijega od zakona..." digne glavu s papira. "da nastavim?" Skupi obrve. Odmahnem glavom i pogledam u Morgana. Prikupio je jebeno sve. Ne sumnjam da ima dokaz za svako krivično djelo, a snimci sa aerodroma i potjernica od prije tri godine ne olakšavaju situaciju.

"Svjesni ste valjda da situacija ne stoji dobro za vas." Izjavi. Klimnem i udahnem. "Šta je sa Spencer? Da li je kriva za bilo šta?"

"S tim da je bježala s Vama, itekako. Možemo je povezati sa svakim zločinom."

"Rekao sam ti... nećete mi pobjeći." Morgan se naceri, ali ponovo uozbilji kad pogleda čovjeka koji sjedi. Uhvatio me i pobrinuo se da to bude potpuno legalno i zakonsko hvatanje... ne mogu da vjerujem na šta je spreman ovaj čovjek. Spreman je Spencer zatvoriti za iste stvari kao i mene, s kojim veze nema.

"Imam prijedlog."

"Zaista?" Detektiv me znatiželjno pogleda, iako vidim da Morgan nije oduševljen.

"Ne smjeram ništa, Morgan. Jednostavno pokušavam izvući djevojku koju volim."

"Nastavi onda." Da mi dopuštenje. "Dat ću vam informacije o ljudima koji godinama krše zakon. Sve ih mogu pronaći i servirati vam. I da... zatvorite me na doživotnu ako želite. Sve to u zamjenu za njen život na slobodi. Njen... i život mojih momaka."

Pogledaju se, pa vidim da se negoduju. Međutim, u jednom trenutku, Morgan se okrene ka meni i klimne. "Prihvaćeno. Potrebna je još potvrda sudije, ali dobit ćemo je." Iznenadi me njegova odluka, ali odlučim šutit i posmatrati šta će se dalje desiti. "Dali smo njoj i tvom potrčku do znanja da te imamo, dolaze u Boston. Kad dođu, oslobodit ćemo ih optužbi. Onog malog isto." Pokaže ka vratima, misleći na Marka. Shvatim da je rekao upravo ono što sam htio čuti, pa se nasmijem. Samo se nadam da nije još nešto izmislio, kako bi me prešao. Samo ovako sam siguran da je ona spašena. Morgan je ne može uhvatiti ako se organi vlasti slože sa mojim prijedlogom, a izgleda da hoće.

Ne mogu ni zamisliti njenu reakciju, ali jednog dana će shvatiti zašto sam ovo uradio.

Ponovo ja i ponovo moje frke haha.

Ima još jedan, eventualno dva nastavka u ovoj sezoni i završavamo. Nadam se da ste spremni za kraj, koji vas neće ostaviti ravnodušnim.

Volim vas. 🌞