Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)

Chapter 2

Zamišljeno sam promatrala padanje kiše koja je polagano i usporeno klizila dalje po prozoru.Prebacila sam pogled prema cesti i ljudima, neki su se sklanjali od nenadane kiše, neki uživali dok kisnu pod njom, dok su treći pak imali velike kišobrane i hodali normalno ulicom kao da se ništa novo nije ni dogodilo...Što je i istina, ništa novo za London...

Nakon semafora koji je nakon dugog vremena pokazao zeleno svijetlo zaokrenula sam auto prema visokom neboderu koji kao da je svojom visinom dosezao oblake.Parkirala sam na prazno mjesto blizu ulaza te izašla iz svoje bijele ljepotice,odnosno mog auta brzim koracima trčeći prema zaklonu koji je bio ovog puta predstavljala nadstrešnica koja se spajala sa zgradom.

Vani je bilo prilično prohladno, pogotovo zato što sam na sebi imala poprilično tanki sloj odjeće.Iako u štiklama baš nisam uspijevala trčati, bržim koracima, ipak u nešto dužem vremenu sam se našla u zgradi.Unutra me udarila toplina koja mi je i više nego prijala.

Istog trena sam se navikla na ovu klimu, te se prestala tresti.Na samom ulazu velikim slovima pisala je recepcija i nardžba tako da sam odmah skrenula do tamo susrećući se s djevojkom mojih godina.

"Dobar dan gospođice, kako Vam mogu pomoći?" Ljubazno mi se obratila, što je bilo i očekivano s obzirom na radno mjesto, te mi se još dodatno, toplo nasmiješila.

"Naručena sam na pregled kod gospodina Huntera." Kažem kratko na što ona klimne glavom te prebaci pogled na računalo koje se nalazilo pokraj nje.

"Molim Vaše ime i prezime i vrijeme u koje ste naručeni." Kaže kratko uspostavljajući pogled s menom, te ga opet vraćajući na monitor od računala.

"Annora Roses, naručena sam točno u 6 P.M." Odgovorim joj na par jednostavnih pitanja na što ona kratko klimne glavom te utipka potrebne podatke koje me sad pitala.

"Sad ću pozvati gospodina Huntera da vidim dali Vas može primiti." Uzvikne, te polaganim koracima odšeta do drugog kraja recepcije kod koje se nalazio bežićni telefon.

Za vrijeme njihovog razgovora uzela sam mobitel i provjerila sat kojem još treba pet minuta da odkuca vrijeme kad sam naručena.Bučan zvuk podpetica, koji je sve glasniji, odvlači mi pozornost s mobitela, od kojeg mičem pogled ugledajući preko puta sebe istu, ljubazno nasmiješenu plavokosu djevojku.

"Gospodin Hunter Vas već sad može primiti.Ja ću ići s Vama do ulaza." Klimnula sam glavom čudeći se što me je njegova tajnica vodila do njegovog ureda do kojeg je prilično jednostavno doći.Mogla mi je samo objasniti,zar ne? No nije.

Ona je stala ispred mene te pokucala na vrata uskoro ih otvarajući.Kako ih je skroz otvorila, istog trena sam mogla primjetiti vrlo otmjen ured.

Na sred velikog ureda bio je stol čiste bijele boje dok je svugdje uokolo umjesto zidova bili veliki zatamljeni prozori kako bih se moga sačuvati njegova privatnost.

"Khm...uđite gospođice Roses."
Njegova tajnica mi kratko odvraća pažnju od mog vječitog razmišljanja i tumačenja, nakon kojeg poslušam njezine riječi odlučeći ući unutra.Pri ulasku sam htjela zatvoriti vrata no tajnica me preduhitrila i zatvorila.Čovječe, imam ruke,znaš? Huh, stvarno nervirajuće.

Nakon toliko dugog vremena napokon sjedam na bijelu fotelju, tik do stola na kojem je sjedio otjmeni gospodin Hunter.Bio je mlad i prilično zgodan, da se razumijemo.

"Dobro došla, gospođice Roses."
Obratio mi se skenirajući svaki dio mog tijela u prilično dugoj i otmjenoj haljini koju sam nosila.Njegov šarmerski osmijeh izdao ga je na kraju njegovog promatranja. Pomeškoljila sam se u mjestu, nadajući se da će prestatiti s jednim te istim, neugodnim radnjama.