Chapter 21

36 2 0
                                    


Očev pogled je šetao po rečenicama brzinom svijetlosti dok je njegov izraz odrazivao novi val šokirananosti i zbunjenosti.

Njegovo tijelo se uzburkalo od nervoze i neugodnosti, a pogled mu je gutao riječi na papiru kao da su biježale od njega.

Jacob je po prvi puta imao izraz čiste nesigurnosti što ga je činilo da se njegovo tiijelo počne napinjati, a ruke preznojavati dok je pogled tražio odgovore po zidovima.

Situacija je bila napeta, nedorečena i izrazito neugodna. Sekunde, pa i minute su prolazile, a jedino što se u prostranoj prostoriji čulo je očevo listanje papira i naši naizmjenični uzdisaji i izdisaji.

Harry blagorečeno, ali istinito, nije htio ni da me pogleda, a po njegovom izrazu lica sam mogla zamjetiti razoračanost.

Vjerovatno zato što se ponovno nalazi sa mnom u prostoriji, a sam mi je rekao da me više nikada ne želi vidjeti.

Bolilo me je njegovo ponašanje koje je bilo tako hladno, odbojno i grubo, ali neka sićušna mrvica nade koja je još uvijek gorila u meni nije mi dala mogućnost da odustanem od njega.

"Ti si, momče" , otac zastaje.

"Obavio si, pa sigurno većinski dio posla..." Moj otac kaže, totalno ožaren u obrazima od neugodnosti jel je do maloprije htjeo da ga okonča na njegovom zadatku u kojem je Harry, zapravo dao sve od sebe.

"Zašto" , zastaje izbezumljeno gledajući tren Harryja, a tren Jacoba.

"Zašto se ja s ovim tek sada susrećem?" Iako se htjeo izraziti više u kontekstu 'zašto si me lagao' ka Hunteru, ipak nije jel još uvijek nije mogao da vjeruje da je ovo stvarno i istinito, a ne podvala.

"Zato što se ni ja nisam susreo s tim. Izgleda da nas je Harry cijelo ovo vrijeme zezao dok je zapravo vrijedno i vješto radio na Annorinom slučaju." Jacob se kiselo nasmiješi, te prođe rukom kroz njegovu uredno raspoređenu kosu.

Na izrazu njegova lica sam dakako mogla zamjetiti kako se, doslovno guši s vlastitom slinom. Kretenčina!

"Dobro momci, bilo kako bilo ja ovdje osobno ne vidim problem niti razlog za potpisivanje ugovora" , otac zaključuje sotuaciju, na što ja izdišem u znaku olakšanja.

"Naravno, ako se moja kćer slaže s tim?" Upita sa zadovoljavajućim osmijehom na licu.

Moj otac je nekad toliko pametan, a nekada je nenormalno glup. Ali ova situacija je toliko providna i prokuživa oče, ali eto ipak on misli da je Hunter nevin...

"Naravno, ja ne mogu biti zadovoljnija." Nasmiješim mu se nazad na što moj otac klimne glavom.

Svoj pogled sam znatiželjno primakla Harryjevom. Gledao je mog oca totalno neutralno, nemajući nikakav odraz emocije na licu s obzirom da je uspio u naumu. Ali ako sam ja zadovoljna s trenutnom situacijom, ne znači da je i on...

"Onda naš sastanak možemo privršiti kraju" , otac se polako primiče ka izlazu.

"Nema potrebe za potpisivanjem ikvih dokumenata jel je dogovor pao." Kaže Jacob upućujući umjetni osmjeh ka mom ocu. Iako je znao da je izgubio odlučio je da se privrgne situaciji i da glumi.  I bolje mu je!

"Svakako, bilo mi je zadovoljstvo Gospodine i Gospođice Roses." Harry se ubaci sa svojim dubokim i muževnim glasom upućujući kratki, onako čisto 'reda radi' osmijeh.

Što li je sad njemu?

"Također Gospodine...?" Moj otac se zaustavi, te ga pogleda zbunjeno zaboravljajući mu prezime.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Aug 25, 2019 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)Where stories live. Discover now