Protrljala sam oči te glasno zijevnula dok se moj vid još mutio, a oči stalno zatvarale za sunčevu svijetlost. Okrenula sam se na drugu stranu kreveta te se polako i iskomešala iz njega još uvijek smotano zapinjajući za deke.
Jutro je bilo prekrasno, toplo i sunčano za razliku od jučerašnjeg kišnog i oblačnog.
Na mom noćnom ormariću se nalazila crvena torba koju je Hunter negdje posijao, ali sam bila sigurna da ju nije posijao u mojoj sobi, ali dobro možda mi ju je otac ostavio ovdje.
Brzim potezima sam ju zgrabila, te izokrenula čineći da sve moguće stvari koje su se nalazile u njoj poispadaju. Pronalazeći mobitel odključavam ga, te odlazim u imenik pozivajući Harryja.
Da iskreno kažem, nisam ni znala što radim niti zašto ga zovem, ali na kraju krajeva, ostao je njegov crni kaput kod mene kojeg bih mu trebala vratiti što prije, a i ono najbitnije, imam neka pitanja i nejasnoće što bih htjela razjasniti s njim.
"Halo, oh, hej Annora, dobro jutro." Njegov duboki glas se začuo s druge strane slušalice dok sam po tonu mogla zamijetiti da se i on probudio maloprije, pa možda sam ga i ja sama probudila, ko će znati...
"Jutro Harry...Um, kaput je ostao kod mene...Kako hoćeš da ti ga vratim?" Kažem nepovezano kao da me je neka trema tresla.
"Pa, zapravo imam i ideju kako da ga vratiš..." Nadoveže se na moje riječi ispuštajući hrapavi smijeh da mu pobjegne niz usta.Nesvjesno sam se nasmiješila na njegove riječi osjećajući kako mi se obrazi lagano crvene.
Hah, glupost, to samo umišljam.
"Sijećaš li se obećane kave ono jutro kad smo se upoznali?" Moje misli automacki srenu na jutro kada sam se ukrcavala u brod.
Totalnom nemarnošću sam uzrokovala udubinu i na mom, pa tako i na njegovom autu, a on od mene je za uzvrat tražio piće i večeru, ništa više!
A ja sam na to totalno zaboravila od cijele zavrzlame i pustih preokreta u posljednje vrijeme.
"Oh, da kako ne...Pa, što s tim?" Upitam kratko iako sam znala njegov odgovor. Nešto je htjelo da čuje njegove usne kako to izgovaraju.
"Pa dajem ti priliku da ispuniš dio svog obećanja. Možemo sad otići na doručak i kavu, a ti mi usputno daš kaput" , kaže.
"Dogovreno" , kažem ko iz topa pomalo šokirajući i samu sebe.
Inače bi se koprcala i samo dodatno komplicirala situaciju, ali ovoga puta nisam. Pa dobro, dužna sam da to učinim, a i takav je dogovor tako da ne vidim nikakav problem u tome.
"Dolazim po tebe za sat vremena. Budi spremna." Kaže te u slijedećem trenutku poklopi slušalicu ostavljajući me s polu otovorenim ustima.
Pa, kako će doći do mene kad ne zna gdje živim? Pa bio je jučer navečer kraj tvoje kuće, budalice, a ne da ne zna gdje živiš, hah!
Svejdeno mogao je makar odglumiti da ne zna, zar ne? Makar bih ja tako napravila...Hah, ali ja nisam on tako da...
Ulazim u kupaonu, te već u slijedećem trenutku puštam snažan mlaz vode niz moju slijepljenu kosu i golo tijelo. Osvježavajući miris šumskog voća ispunjava moje nosnice, dok promatram paru kako hukti na vrući mlaz vode.
Nedvoumeći se puno grabim traperice i usku majicu u ruke, te ih navlačim na svoje vlažno tijelo. Trljam kosu ručnikom, potom je sušim sušilom. U međuvremenu se pozabavim sa laganom, dnevnom šminkom, te završim svoje sređivanje sa navlačenjem štikli na stopala.
U kući je bila potpuna tišina što je značilo da je moj otac na poslu ili pak negdje drugdje. Iskreno, nije me ni zanimalo.
Brzinskim potezima zaključam vrata, te se okrenem prema dvorištu zamjećujući crni Range Rover kako se zaustavlja sa strane. Brzim koracima sam se primakla autu već u sljedećem trenutku sjedajući na suvozačevo mjesto.
YOU ARE READING
Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)
FanfictionHladne glave,hladnog duha, pa tako i srca nemarno je činio točno ono što je naumio,točno ono što je smatrao ispravnim,bez obzira na poslijedice. A ona,lijevala je suze,jecala,preklinjala i molila,no on, je nastavio,samo je nastavio činiti ono što je...
