Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)

Chapter 11

Moćnik (značenje)

Je ona osoba koja posjeduje velik ili
nekontroliran društveni ili politički utjecaj.

Na sred podijuma smo nepomično stojali gledajući u prazno, ne pričajući, ne mičući se, skoro ni ne dišući.Kroz glavu mi je prolazila njihova konverzacija dok mi je svaka izgovorenja riječ bila urezana u sjećanju.

Nisam ni bila svijesna koliko zapravo cijela sitacija može eskalirati u trenutku, dok ja zapravo mislim da su Harry i Jacob prijatelji s normalnim odnosom.

Te moje misli su očigledno bile daleko od istine, iako se dobro zna da se u početku svega ovoga tvrdilo da su obojica prijatelji. Međutim nešto se ozbiljno izmjenilo u međuvremenu.

Taman kad sam krenula zaobići potpuno zaleđen izraz lica, pa i tijela Huntera, njegove ruke oko moje nadlaktice me obustavljaju. Što me Harry ostavio s njim, uopće?

"Gdje žuriš...Harryju možda?" Obrve mu se skupljaju u ravnu crtu, a na licu mu se izražava svaka crta.

"Nije tvoja briga." Odbrusim mu drsko čupajući se iz njegovog stiska, ali nije popuštao u držanju moje ruke.

"Nisi ni svjesna kakvo tek sranje će ovdje da izbije, Annora" , izdiše, cinično se smješući ravno u moje lice. Oblizuje usne dok promatra moje, a ja se automacki ježim od gadosti.

"O čemu ti pričaš?" Upitam zainteresirano dok mi se tijelo pokušava odaljiti i distancirati od njegovog koji kao da me je gušio sa prisustvom.

"Nema potrebe za objašnjavanjem sve ćeš i ovako i onako vidjeti sama." Uzklikne sarkastičnim tonom, a na licu mu zasjaji provokacijski osmijeh. Volio je ovo više nego itko.

"Samo me...prokleto pusti" , još uvijek čupam svoje ruke iz njegovih u pokušaju da izbjegnem njegovu komunikaciju, pa i daljnju blizinu njegovog tijela.

"Mislio sam da ti prija moja blizina" , naglo me pribija uz tijelo, a ruke mu bježe niz moja polugola leđa. Ježila sam se na dodire, a misli su mi divljale na njegov naum. Samo neka se skloni od mene i sa mene.

"Kad si me zvala da prevalim drugi kontinent samo da bih me vidjela na očevoj proslavi." Šapuće mi uho, a ruka mu staje na sam rub mojih leđa, pa i sam početak moje stražnjice.

Njegova glava je bila priljepljena uz moju i mogla sam osjetiti kako uvlači moj parfem u nosnice. Slobodna ruka mu se poigravala sa pramenovima moje kose, dok su moje ruke bile zaglavljene u stisku njegova tijela.

"Kad si me zvala da te izbavim iz sobe koju dijeliš sa Harryjem, ha?" Grubo reži na moje uho, a ja osjetim kako znoj navire na mom čelu. Ovo je strašno.

"Pre-stani" , piskutam dok se moje tijelo migolji od njegovog. Njegov bolestan osmijeh se širi mojim vratom, a ja samo želim da nestanem sa lica zemlje.

"Ti si bolestan. Nikada te nisam ni zvala, niti bih te zvala sa takvim namjerama." Napokon, njegov stisak odpušta, a moje tijelo se odvaja od njegovog. Sve atome snage koristim da bih se distancirala što više moguće od njega.

"Ja te nisam zvala na očevu proslavu, nego moj otac koji je na neki bolestan način kao i ti opterećen s tobom!" Okej, pretjerala sam. Ne trebam ići okolo i ljude mjeriti sa čovjekom kao što je Hunter. Otac mi je pružio sve i nije zaslužio da se rangira sa ovakvim poremećajem kao što je on.