Već neko vrijeme sam stojala s ocem ispred kaferije kako bih mi u potpunosti prenio njegov plan i program, međutim nije bio svjestan da ga ni ne slušam.Misli su mi bile na nekoj stotoj lokaciji.
"Ja imam par sastanaka u Parizu s nekoliko suradnika.Imamo nekih sumlji da imamo krticu u tvrtci pa bih bilo poželjno kad bih se ona čim prije eliminirala" , otac kaže.
"Svo troje idemo do Francuske brodom,pri povratku ćemo ići avionom.Nastoj ovdje da se sve dogovoriš s njim."
Zakašlje se, a ja pomno pratim bitan dio njegova govora na što kratko i klimnem glavom.
"On ima nekog posla,također u Parizu tako da se taman sve dobro poklopilo." Jedino ga ja nemam, izgleda da ću se istovremeno i nervirati i uživati. Lijepa kombinacija.
"Sastaćete se u restoranu broda koji sam ja rezervirao za vas.Bićete sami, razgovarat ćete opušteno, upoznati se i razmjeniti po koju informaciju vezano za slučaj.To je to za početak što te čeka." Moj otac se prilično unjeo u cijeli ovaj događaj kad je sve isplanirao do najmanjeg, najsitnijeg detalja.
Osijećam kao da mi sklapa prvi spoj a ne razgovor s detektivom.
"Oče,zašto na brodu, zašto ne u njegovom uredu ili pak kod kuće?"
Upitam jel je po mom mišljenju je to bilo jednostavnije i praktičnije nego na brodu, odkad to ima smisla?
"Mislio sam na sve dušo, pa tako i na to.Na brodu će ti biti opuštenije i nećeš moći pobjeći od onoga od čega bježiš cijelo vrijeme,a to je od samog suočavanja sa prošlošću koja treba biti riješena" , otac kaže.
Uostalom, dobro je i rekao! Da su druge okolnosti ja bih bježala od njih kad se ne bih osjećala ugodnom razgovarajući o tome.
"Sada se uputi prema rezerviranom stolu na naše prezime i ne pitaj me više ništa."
Kaže te se naglo okrene, pokupi moj i njegov kofer i nestane u nepoznatom smjeru unutar broda.
Unutar kruzera se odvijala prilično velika gužva.Činilo se kao da su se svi putnici upravo sjurili u kaferiju ili restoran do nje.
Progurala sam se pored par starijih žena koje nisu zaustavljale s pričom, te sam se uputila u potragu za mojim stolom.
Nakon kratkog vremena sam zasjela na stol koji je po sredini imao bijeli,presavijeni karton na kojem je bilo napisano naše prezime.
Od dosade sam svoj pogled prebacila na okolinu promatrajući užurbane ljude koji su ulijećivali u restoran, djecu koja su oko stolova igrali lovice ili skrivača i starije ljude koji su jedini u miru jeli svoje obroke.
Moj pogled se prikovao na kovrčavog dečka koji je bio obučen u dugi crni kaput,košulju i uske traperice.
Šokirano sam raširila zjenice na slučajnost da je na istom brodu kao i ja, pa tako i u istom restoranu.Kako se on sve više i više približavao to sam ja sve više bila izbezumljena.
Uskoro je taj isti, visoki dečko stao nasuprot stola, te pružio ruku na što sam se ja podigla na noge rukujući se sa njim.
"S obzirom da se ja nisam predstavio,ja sam Harry Styles,vaš privatni detektiv.Bilo mi je drago upoznati Vas gospođice Annora."
Predstavio kao da je znao,kao da je znao da sam to ja kad me sreo jutros, ali se pravio ludim.
Svoj poged sam nakratko skrenula kako od mene ne bih dobivao zbunjene izraze lica.
"Prilično sam iznenađena, no lakše mi je s obzirom da ste Vi u pitanju."
Kratko sam se nasmiješila te smo zajedno sijeli.Nastojala sam gledati uokolo, jel smo oboje zračili nekom vrstom nelagode.
"Kako mislite lakše?" Prokomentira moje riječi s blagim kezom.
Čekaj,što sam ja rekla uopće?
YOU ARE READING
Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)
FanfictionHladne glave,hladnog duha, pa tako i srca nemarno je činio točno ono što je naumio,točno ono što je smatrao ispravnim,bez obzira na poslijedice. A ona,lijevala je suze,jecala,preklinjala i molila,no on, je nastavio,samo je nastavio činiti ono što je...
