"Izvolite gospođice Roses i gospodine Styles." Tanki, a ekstremno ljubazni glasić Hunterove asistentkinje prozbori otvarajući nam vrata ureda, ujedino nas i puštajući da kročimo u pakao.
Kako smo ja i Harry ušli Hunter je stojao pored prozora imajući pogled u daljinu. Prišli smo mu jedno po jedno rukujući se nakon čega nam je ljubazno ustupio gestu da sjednemo u njegove udobne fotelje.
Moj mozak je još uvijek procesuirao činjenicu da je novi dogovor taj da svi zajedno imamo sastanak, što je naravno da naglasim bila Hunterova, glupa ideja.
Smatrao je to vrstom 'smilovanja' za Harryja i mene, s čim ja i on naravno, nismo bili zadovoljni, ali nismo imali drugog izbora.
Dok se Hunter snalazio na računalu pronalazeći nešto. Ja i kovrčavi smo razmijenili negodujuće poglede naposljetku se i bezvučno smijajući jedno drugome radi Jacobovog glupog ponašanja.
"Naime, gospođice Annora, ja i gospodin Harry smo se dogovorili za ovakvu vrstu okupljanja kako bih mogao objema dati priliku za daljnju suradnju nad ovim slučajem, a i ujedno kako bih Vaš otac mirno spavao." Sarkastično se nasmije na zadnju rečenicu koja je naravno, bila upućena meni.
On uporno umišlja da je on neko i nešto ovdje i ne može si pomoći, a da nam to pokaže kroz bilo koji mogući i nemogući način. Fuj.
Što me je dodatno zbunilo bilo je persiranje koje je bilo upućeno i prema meni i prema Harryju, ajde dobro meni, ali Harry mu je prijatelj pobogu...
"Jacob, nema potrebe za persiranjem, pogotovo što smo već svi dobro upoznati jedno sa drugima." Prokomentira Harry moje misli naginjući se na fotelju dok su mu u krilima bile fascikle s razno-zaznim dokumentima.
"Oprosti molim te, ali pri poslovnim radnjama sa svojim klijentima treba biti isključivo i samo na Vi, zar ne Styles?" Provokacija je definitivno išla ka Harryjevom smjeru koji ga je negodovano pogledao, ne suprezajući se da zakoluta očima.
Hunter, primjećujući njegove aktivnosti, se samo bezobrazno nasmije, te potpuno nasloni na kožnu fotelju.
Bio je svjestan da ga nervira i da mu ide, pa zašto se i ne bih smijuckao kao neko pogano đubre, zar ne?
"Daj molim te Jacob, pa ovo stvarno nema smisla" , govori mu ljutitim tonom, doslovno režeći na njega.
"S Vašim pametovanjem smo mi već izgubili preko pet minuta, pa se Vi i dalje nagađajte sa mnom koji neću posustati sa persiranjem." Kaže otresito već u slijedećem trenutku napuštajući svoju kožnu fotelju, te započevši nervozno hodanje po prostranom uredu. Koji je njegov problem?
"Kako god, zamolio bih Vas da otvorite moju dokumentaciju na stranici br.5, paragraf 14." Kovrčavi kaže shvaćajući da nema koristi ulaziti s njim u diskusiju koji je danas razdražljiv kao da je dobio.
Svi činimo slijedeće osim Huntera što tjera mene i kovrčavog da razmijenimo zbunjujuće poglede. Ovo će biti duga dva sata.
"Ispričavam se Gospodine Styles, ali ja ju nemam jel ju nisam ni dobio." Bezobrazan pogled upućuje ka njemu inicirajući Harryja da ga još više zamrzi.
"Naravno da nemate jel ste istoimene zapalili prije neku večer." Kaže presjećajući Huntera s oštrim i grubim pogledom. Njih dvojica su se u ovoj debati počeli ujtelovljivati u istu situaciju koja se odvila na očevom domjenku.
"Um, jednostavno uzmite moje...meni ovako i onako ne trebaju. Znam i sama što sam rekla." Ustajući se s udobne kožne sjedalice, kažem, zadobivajući potpunu pažnju od obojice. Mekši i ljubazniji pogled zaprimim od Huntera koji sa zahvalama primi dokumentaciju.
YOU ARE READING
Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)
FanfictionHladne glave,hladnog duha, pa tako i srca nemarno je činio točno ono što je naumio,točno ono što je smatrao ispravnim,bez obzira na poslijedice. A ona,lijevala je suze,jecala,preklinjala i molila,no on, je nastavio,samo je nastavio činiti ono što je...
