Eyes Of Sorrow (H.S. Croatia)

Chapter 5

Oka nesklopivši već punih dva sata odustajem od daljneg mučenja da umor napokon dođe na moje oči.Izmorena od dvosatnog mijenjanja pozicija i dijelova kreveta ustajem odlučujući nešto napraviti od mog života.

Znala sam da će ovako biti pogotovo nakon udarca koji sam zadobila u glavu, koji je cijelo vrijeme nesvijesno stvarao pritisak u mojoj glavi.Ne izražajno kao jutros, ali dovoljno da mi neda da spavam.

Od dosade prigrabim mobitel kako bih brzinski pogledala obavijesti koje imam, ali se zaustavljam na porukama od moga oca i od napornog Jacoba.

'Dušo,voljeo bih te posjetiti ujutro ako budeš bila raspoložena,čisto da vidim kako si nakon onog udarca.Jacob mi je sve objasnio tako da ne moraš se ničega bojati,sve je u redu.'

Niti više, niti manje,umišljeni svoje papke umiješava u bilo kakvu zavrzlamu, ticala se ona njega ili ne.

Taj čovjek mi ne predstavlja toliki teret, već mi predstavlja teret njegovo neobično ponašanje, pristup prema meni i to što je odjedamput velikom brzinom zauzeo veliku poziciju u mom životu miješajući se u sve što ga u većinu slučajeva ne bih trebalo ticati!

Uh,uostalom,kao da je bitno? Je,naravno,no nećemo danas o tome razglabati Annora..
Samo ignoriram misli, te otvorim slijedeću poruku koja je glasila od Jacoba.

'Ispričavam se još jedamput u ime sebe i u ime batlera koji je prouzročio Vašu nezgodu jučer.Kada budete mogli kontaktirajte me. Ne bih volio da ostanemo u lošim odnosima nakon te situacije.'

Ma,da,skroz si u pravu umišljeni,moj život bi bio prilično otežan kad bih ostali u ovakvim odnosima, definitvno. Prije bih mogla samo jedno izjaviti na to, a to je da bih se preporodila, čovječe!

Odustajem od silnog gubljenja vremena razmišljajući što bi bilo,kad bi bilo,te se ustajem s kreveta .

Zvonjava mobitela obustavlja sve moje radnje, a ja brže bolje bacam pogled zanimajući ko me zove u ovako kasnim satima.

"Oho,dobro jutro oče."
Našalila sam se na moj, pa tako i njegov račun jel je po meni ovo bilo očigledno da za večeras nema više spavanja niti kod mene, pa tako niti kod njega.

"Dušo ja još radim tu nad nekim papirima,mislio sam da ne možeš zaspati, pa sam riskirajući te išao nazvati nadajući se da si budna." Kaže prilično usporeno sa umornim tonom glasa.

"Ponekad stvarno poželim preuzeti neke tvoje obaveze iz tvrtke,ovako i onako sam noćna ptica,idealno za tebe da se naspavaš i odmoriš i idealno za mene da nešto napravim umjesto da se dosađujem." Kažem iako sam znala da na to ne bih pristao niti u snu.

Kako kaže, 'dok se u mom životu se ne poslažu sve kockice na mjesto.'

"Ništa od toga,znaš i sama.Nego,zovem te kako bih se informirao kako si,kakvo ti je stanje?", Upita.

"Dobro sam koliko mogu biti,što ti je ispričao gospodin Hunter?"
Skrećem temu na situaciju koja me prilično zanimala.

"Došao mi je u tvrtku danas,duboko se ispričao i rekao mi je ukratko što se zbilo.Divan je dečko,nadam se da si zadovoljna s mojim izborom psihijatra." Molim,došao mu je čak u tvrtku...Zanimljivo...

"Dušo,zadnjim atomima snage se borim da ne zaspim,tako da uistinu više ne bih mogao dalje razglabati tu temu,bitno da je sve u redu. Informiraj me sada za ono ključno,a to je dali ćeš ispuniti obećanje i napokon upoznati detektiva?" Knedla mi je naglo zapela u grlu nakon njegove zadnje rečenice.

Zar me uvijek,pa čak i u sred noći mora mučiti o ovakvim temama koje niti ne želim da čujem riječ.

"Informiram te porukom tijekom noći,dobro ću razmisliti...Može?!"
Kažem kratko. Trenutno prvo riješenje koje se činilo dobrim,trenutnim, izlazom iz cijele ove situacije.