TESSA
-Udji!-viknula sam nakon kucanja.Ležala sam nezainteresovano na krevetu ,okrenuta ka zidu. Nisam se ni potrudila da se rotiram i pogledam ga.
Htela da ga "kaznim", jer se ponasao bezveze nakon bioskopa.
Nakasljao se da bi mi dao do znanja da je tu.
-Shvatila sam-promumlala sam .
-Okreni se Tessa.-cula sam kako je krenuo ka meni .Okrenula sam se i uspravila se . Seo je kod mojih nogu i naslonio glavu na zid.
JUNGKOOK
Sta sada da radim?? Primetio sam da nije bas raspolozena za razgovor,a moram da je izvedem odavde,kako bih zavrsio sve stvari sa liste.
-Ja sam mislio da idemo negde.-rekao sam niotkuda.
-Ne ide mi se bas.-ustala je sa kreveta i krenula ka vratima.
-Ma daj Tess ,uvek to kazes pa se svaki put vratis puna utisaka.-pratio sam je niz stepenice.
-Ne bas svaki.-bila je dosta tiha ,ali sam uspeo da je cujem.
-Pozuri Tessa,ajmo.-bio sam mozda i pre napadan jer sam se plasio da necu uspeti da zavrsim sve ,a ostalo je samo nedelju dana za spasenje.
-Zasto da zurim?Niko me nece buditi sada. Baka nije tu.-
Usla je u kuhinju ,a i ja za njom.
-Hoces kafu?-
-Umreces od toliko kafa-nasmejala se. Tacno sam znao sta joj je palo na pamet pa sam i ja poceo da se smejem.
-Ne ,ne bismo bili zajedo. Mi ,kreativne samoubice,smo odvojeni od vas ....obicnih.-Poceli smo glasno da se smejemo. Covece,ova devojka je jedina koja se smeje mojim forama.Ostavio sam je tamo i otisao u dnevnu.Seo sam na kauc .
-Kad popijes kafu idemo.-obavestio sam je.
-Okej.-
Ne znam sta da radim . Da li je pametno sto sam odlucio da poslusam svoje prijatelje?. Bukvalno rizikujem njen zivot.....mada ne samo njen. Mnogo toga se desilo posle 1991.Kako da uspem da ne promenim mnogo toga?
Ali ako se i sretnemo..bio bih dosta stariji od nje ....nas odnos ne bi bio isti. Ali ,ali ,ali....Glava me je zabolela od svog ovog razmisljanj.
-Tessa,pozuri.-
-Idem sa se obucem.-otrcala je na sprat .
TESSA
Obrazi mi gore vec pola sata bez prestanka.Do sada me je cesto drzao za ruku,ali ne znam ..danas je nekako drugacije.Ne znam gde idemo,ne znam ni šta on upravo prica ,ali me nije briga .Nesto čudno se desava.
-Stigli smo.-pustio je moju ruku i vratio me u realnost.Videla sam .....nista. Livadu.
Okrenula sam se ka njemu izbezumljeno .Nasmejao se i uhvatio me cvrsto za obraze. Podigao mi je glavu na gore.
-Ooo Boze,prelepo je.-
-Mhm...samo to nije sve.-pogledala sam ga ,a on je u rukama drzao kalu.Ne znam da li je to zbog celokupnog utiska ili uticaja koji kale imaju na mene ali sam osetila kako mi niz obraze klize suze.
-Jungkook hvala.-zajecala sam i zagrlila ga .
××××××××××××××××××××××××××××××
Nadam se da vam se svidja. Sledeci part verovatno sutra. Delite ff ✌vote
××××××××××××××××××××××××××××××
YOU ARE READING
Flashback
FanfictionO smrti sedmorice momaka se nakon 25 godina ponovo prica.Da li ce misterija napokon biti resena?
