Prošla Budućnost

1. poglavlje

Glavni likovi: 

Tomislav Kovač - razulareni student Medicinskog fakulteta u Zagrebu

Sofia Bošnjak - tog ljeta šesnaestogodišnjakinja željna mira

Sporedni likovi: 

Petra Bošnjak - starija Sofiina sestra

ljeto, 2006. godine 

"Ja točno ne vjerujem da će taj majmun ponovno napraviti party", Sofia je mrzovoljno rekla svojoj starijoj sestri, Petri. 

Petra se zahihotala, no i njezin zabrinuti pogled je pronašao put prema otvorenom prozoru i mrežici koja je sprječavala da muhe, komarci i razna druga dosada uđe u sobu. Iz Sofiine sobe se gledalo pravo na kuću nemoralnog susjeda Tomislava Kovača koji nije imao ni zeru pameti da bi znao kako njegova glasna glazba te puno neartikuliranih zvukova smeta susjedima. 

Sofia je imala nevjerojatnu nesreću da se taj nemoralni Tomislav Kovač doseli baš u njeno susjedstvo. Eto što ti je karma! Kučka jedna, pomislila je kad je Tomislav organizirao prvu zabavu, a 'gosti' se nisu razišli do podneva. Pravo čudo je što netko nije poginuo, a da se ne govori o količini alkohola koja je popijena te noći... Prava noćna mora! 

"To mu je zadnji tulum prije nego što ode na zadnju godinu, Sofia", Petra ju je blago opomenula te je svojim toplim smeđim očima nijemo zamolila da se smiluje. Pitanje je kome. 

"Ni prijašnjih godina ga to nije spriječavalo da u pola zime, hej, Petra, u pola zime, čovjek napravi tulum da je policija imala posla." 

Petra se zacerekala. "Ali priznaj bilo je zabavno gledati kad su ga vodili u zatvor na hlađenje."

"Pitam se hoće li večeras policija doći s blindiranim vozilima. Ne bi bilo čudno da nas počnu evakuirati jer je dotični pokrenuo potres." Sofia je bijesno primijetila te se ustala sa svojeg kreveta i otišla do prozora. 

Tomislav je diktirao unajmljenim nesretnim ljudima gdje da što ostave. Jedni su nosili pića, pića i još malo alkohola. Najviše od svega, Sofie je žalila jetru tih nesretnih ljudi. Dobit će cirozu prije četrdesete. Taman je još jedan kombi s natpisom Catering Coner ulazio u dvorište. Vozač i još jedna dugonoga dama su izašli iz kombija te kratko popričali s Tomislavom. 

Očigledno je bilo da je dugonoga dama odmjerio Tomislavov primamljujući torzo te si je zasigurno u glavi zamišljala kako će je dotični odvesti u podrum i zaskočiti je poput zmije. Ljigavo. 

Tomislav je uputio vozača i damu do ulaza u kuću, a onda su svi troje nestali iza zidova kuće. Sofia je duboko udahnula i okrenula se prema svojoj sestri koja je sjedila na krevetu. "Hoćeš li i ti večeras ići onamo?" 

Petra je duboko uzdahnula, no kimnula je glavom. "Možda si pronađem potencijalnog kandidata za muža." 

"Ne treba ti taj problem u životu. Tek ti je dvadeset i pet. Trebala bi se još izludirati, a u trideset i drugoj se smiriti." 

Petra je razvukla osmijeh preko usana pa pogodila Sofiu jastukom. Sofia je dobila nježni udarac u svoje lice jer apsolutno nije očekivala da će Petra to napravila. Brižno spletena pletenica sad je bila raščupana. "Ti baš znaš što je problem u životu, Sofijice moja. Da te podsjetim, tek ti je šesnaest godina."

Sad je Sofia nju udarila jastukom. Ono što je trebala biti šala, šala se pretvorila u borbu tko će koga više izudarati. Vriskanje, vrištanje, smijanje su ispunili sobu. Njima dvjema je bilo puno bolje nego što se Tomislavu biti navečer.