Prošla Budućnost

29. poglavlje

Lucifer je gledao u Adorino tijelo koje je već ušlo u treći mjesec promjene. Njena dijamantna koža još je više sjajila i crvena rijeka bila je razlomljena na njenoj koži kad god bi Adora šetala u blizini rijeke. 

Nije ju ispuštao iz vida zadnja tri mjeseca, a kako je nastavio, neće to uraditi ni idućih šest mjeseci. Kad su se njih dvoje prvi put sukobili, Lucifer nije ni smatrao da će taj nevini anđeo donijeti Raj sa sobom u Pakao. Ali donesla ga je, a sad je nosila još jednog anđela u sebi. 

Lucifer je bio ponosan na svoje učinjeno djelo. Nikad prije nije žalio za time što je učinio, neće ni sad. Bio je ponosan što je Adora bila skrivena vražica koja je željela slobodu koju joj Raj nije dozvoljavao. Lucifer je volio misliti kako ju je Bog s razlogom izabrao da se sukobi s njime, no sve je to palo u vodu kad je Adora namignula i rekla: "Sama sam željela borbu." 

Njena krila više nisu nestajala i sad ih je pokazivala njegovom paklenom svijetu. Bila su bijela poput bisera, čišća od bilo koje svijetlost, ljepša od bilo koje djeve. Ona je sva bila predivna, čista i mirisna. Taj miris nevinog ljiljana joj je baš pristajao i upravo zato jer je ljiljan bio Adorin zaštitni znak, Lucifer je svojim posebnim snagama zapovjedio da mu sa Zemlje donesu ljiljane. 

Želio je sve učiniti za nju. 

Adora je podigla svoj pogled s jedinog izvora bistre, pitke vode u Paklu. Prozirna haljina što se stapala s njenim tijelom, kovitlala joj se oko nogu jer su se njena krila pomicala. Osmijeh joj je bio rasut preko čitavog lica i, tako joj svega, imala je najljepši osmijeh. 

Nevino je trepnula očima i pošla mu u susret. Lucifer je raširio svoje ruke i privukao je uz svoje veliko i kruto tijelo. Nikad se prije nije susreo s trudnim anđelom, ali u zadnja tri mjeseca bilo mu je sve teže suzdržati se kraj Adore. Naprosto, iz nje je isijavao poziv da je pribije uz bilo kakvu tvrdu plohu, a njeno tijelo uzme na najnježniji mogući način. 

Suprotnosti su se samo tako pojavile u njegovom životu, a on nije znao je li spreman na njih. 

Ljiljan se poput bršljana ovio oko njegova tijela i bacio ga u samu srž osobnog Pakla. "Jesam li ti nedostajala?" Adora je priupitala prije nego što je svoje mekane usnice spojila s njegovim plosnatim grudima. 

"Uvijek, ljubavi", Lucifer je iskreno odgovorio i zavukao svoje prste u njene plave lasi. Ona ga je pogledala ispod trepavica i ovila mu ruke oko vrata. 

"Osjetila sam mališana danas", rekla je Adora nasmiješeno. Lucifer je izvio obrvu i spustio pogled niz njen bijeli vrat  i grudi do trbuha gdje je rastao spoj čistog i grešnog. I njegov dlan je pošao prema donjem dijelu trbuha. Osjećao se zaštitnički nastrojeno prema Adori i tom malom anđelčiću koji je rastao u njenom tijelu. 

Također, u zadnje vrijeme si je i razmišljao kako je žensko tijelo čudno. Njemu, muškom stvorenju, još uvijek nije bilo jasno kako je novi život mogao rasti u njoj, zaštićen od svega, potpuno spokojan, u tami koja je sakrivala najveće svijetlo. 

"I kakav je udarac bio?" 

"Vrlo snažan. Izgleda da su mu ti ipak otac", Adora se našalila. Lucifer je duboko udahnuo i zarobio njezin vrat. Osjećao je njezin život kako je protjecao žilama. Bila je tako nježna, tako podatna, tako... tako... tako njegova. Pomilovao joj je rub čeljusti i prozborio: "Jesi li se nahranila?" 

Adora je kimnula glavom. "Pojela sam sve što si mi donesao. Odnosno, mališan je sve pojeo." 

Ako išta, Lucifer je znao da je Adorino zdravlje bitnije od bilo čega. Tako se i ophodio prema njoj.