Oči boje meda ( Uređujem)

Uvod

HELLEN P.O.V.

Često puta se pitam čime sam zaslužila ovakav život? Zašto moj otac nije kao svi drugi? Zašto je otišao kad se majka razboljela? Napustio je mene i mog tada desetogodišnjeg brata, a meni je bilo svega sedamnaest godina.

Majka je umrla od raka naredne godine, a ja sam ostala da brinem o svom mlađem bratu i da školujem obadvoje.

Otac nas nikad nije ni nazvao, a nije se udostojio ni doći da pita kako smo.
Onog dana kad je odlučio da za njega ne postojimo, sa mnom je završio za sva vremena. A i za mog brata takođe.

Sad očajnički trebam posao i sama ne znam kako ću ga bez ikakvog iskustva naći.

,,Molim te, samo razmisli o mom prijedlogu, znam koliko ti je potreban novac,a ostao ti je samo završni ispit a ne sumnjam u tvoju pamet" već sat vremena se raspravljam s mojom prijateljicom Meryl. Njena upornost ne poznaje granice.

,,Razmisliću o tome" govorim joj i ispijam ostatak čaja iz šoljice.

,,Nećeš, uradićeš to" prevrnula sam očima. Ali ona me najbolje poznaje.

,,Meryl, riječ je o hotelu i to mjestu recepcionarke. A ja sam na zadnjoj godini medicinskog fakulteta. Mislila sam da nađem posao dadilje ili nesto slično" kako ću da vodim brigu o petnaestogodišnjem bratu? Taj posao je u dvije smjene,a Adam nikad nije ostajao sam.

,,Predaj ponudu i na jedno i na drugo mjesto. Pa gdje te prije pozovu. Nickolas Bennett je vlasnik cijelog lanca tih hotela, još ga nikad nisam vidjela u ovom hotelu gdje ja radim, a u lancu ih je dvanaest. Niko se do sad nije je žalio pa nećeš ni ti." ona radi u hotelu Imperial već tri godine kao sobarica.

,,Kako ću ja to" sad sam vec očajna. Mrzim kad sam u centru pažnje i kad moram da glumim da je sve uredu.

,,Naviknut ćeš se. Znam o čemu razmišljaš i nikakvo čudo da si jedina djevojka koju poznajem, a da sa dvadeset i dvije godine još uvijek nije spavala s muškarcem" mogla bi u zemlju da propadnem. Samo zato sto je u pravu. Imam samo nju i jos nekoliko ljudi sa faksa s kojima ponekad popijem kafu. Dečka sam imala samo jednom i to nekih dva mjeseca, ostavio me samo zato sto imam htjela spavati s njim. Kreten.

,, Nisam našla još ni jednog s kojim bi mogla to da uradim" crvenim se još jače u pokušaju da sakrijem lice.

,,Neće doći sam na tvoja vrata. Jesi li ti svjesna da nisi izašla nigdje od Nove godine, zapravo dočeka Nove godine. A ima jos samo mjesec dana do sljedećeg" ne razmišljam o tome iako bi mi prijalo da se zabavim.

,,Znaš da ne mogu,Adam... " prekine me u pola riječi.

,,Coral bi ti uvijek ostala s njim znaš koliko ga voli" Merylina majka nas obožava, ali meni je iz nekog razloga neugodno da pitam.
Taj malac je centar mog života.

,,Moram do fakulteta da uzmem još neke bilješke za diplomski " poljubim je i pobjegnem od daljeg razgovora s njom.

Obadvije znamo da je u pravu što se moga života tiče, ali imam ja vremena još. Nikad nije kasno da mi se neko uvuče u gaćice. Samo sto tog nekog ja ne tražim.

Mislim da nisu stvarni oni zavjeti u dobru i u zlu, srećni do kraja zivota... Ljudi i pred Bogom lažu... Primjer je moja porodica, a takvih ima sigurno još...

Ne želim da imam takav život, ni ja ni Adam ga nismo zaslužili. Sad ću se potruditi da nam bude bolje. Ne treba mi muškarac da bi bila sretna.

Nakon diplome ne znam da li ću moći dalje da se školujem,ali zato Adamu moram da pružim bolju mogućnost,od one koju sam ja imala.

Kako se više udaljavam od Meryl, ideja recepcionarke mi je sve primamljivija. Koliko teško može biti zapisivanje imena i predavanje ključeva za sobe u jednom od najvećih lanaca hotela na svijetu? Ma to ne ne može biti komplikovano.