Oči boje meda ( Uređujem)

Dvadeset prvo poglavlje

NICKOLAS P.O.V

Hellen, Bože, koliko je trebam. Dok stojimo ovako pripijeni jedno uz drugo, osjećam se toliko moćno i ne pobjedivo, čak toliko da ne želim da je pustim.

,,Nick, da li je sve u redu " udišem
miris njene kose i dlanom pređem preko njenih leđa. Toplota njenog tijela me smiruje i opušta. Da ikako mogu cijelu bi je upio u sebe, tako da je stalno uz mene i da je na taj način od svega zaštitim.

,,Ako i nije u redu, ti ćeš to sve da popraviš " odmaknem se tako da mogu malo bolje da je vidim. Uživam dok  upijam svaku crtu njenog lica. Njene oči, koje su me osvojile još u onom napuštenom skladištu, svjetlucaju od sreće. Oči boje meda, tako su neodoljive. Vjerovatno osjeća moju napetost, ali i moju želju.

,,Da li ću moći da to uradim " pita me, a sama njena pojava otjera od mene sve loše misli i zamjeni ih nečim veoma lijepim. Ispuni mirom i ublaži sve ono loše što me tišti.

,,Naravno da hoćeš. Poljubi me i proći će " nasmiješi se i polako spusti usne na moje. Želja mi teče kroz vene i zaposjedne svaki dio mene. Predajem se njoj na milost. Predajem se i srcem i tijelom. Uživam u ovom našem malom svijetu, koji me okruži kad smo sami.
Najradije bi nas zatvorio i sakrio negdje od svih iako znam da je to nemoguće. Udarac stvarnosti bi nam posle toga napravio veliku štetu. Ali imam u planu jedan vikend samo za nas dvoje. Voleo bi da je odvedem negdje i imam samo za sebe nekoliko dana, ali moraću da sačekam s tim dok se situacija malo ne smiri.

,,Kad završavaš " samo malo se odmaknem od nje, ali ne puštam je. Njeni dlanovi su položeni na moje grudi i moze da osjeti kako mi srce užurbano lupa.

,,Za nekoliko minuta. Moram izaći malo ranije i otići kod doktorice po pilule " ta njena rečenica je natjera da spusti glavu i pocrveni. Znam o čemu razmišlja, jer u meni je isto to trenutno u glavi. Slike od sinoć se nižu jedna po jedna i sva krv mi udara u moj kurac.

,,Ja ću te odvesti. Biću u apartmanu dok ne kreneš " kažem joj i ponovo spustim usne na njene.

,,Stani. Mogu i sama, ne moraš ići sa mnom" toliko sam joj dužan. Doveo sam je u ovu situaciju.

,,Ali želim " prstima pređem po njenom licu i ona se nasmije.

,,Zvaću te kad završim " kratko me poljubi i izađe iz prostorije, ostavljajući svoj miris za sobom. Nedugo zatim i ja sam izašao.

Sat vremena kasnije ulazimo u jednu privatnu ordinaciju i Hellen je odmah primljena. Sačekao sam je ispred razmišljajući o tome kako bi izgledalo da  stvarno ostane trudna. Ona i moje dijete. Mislim da bi poludeo od sreće kad bi se to dogodilo. Ona s oblim stomakom, zajedno sa mnom u mojoj kući... Vibracija mog telefona me trgne iz misli i vidim Benovo ime na ekranu.

,,Hej. Sta je bilo" inače ne bi zvao bez veze.

,,Hellen je s tobom? " pita me i odmah sam pomislio na Adama. Nesto se dešava.

,,Da! Brzo ćemo njenoj kući. Šta se događa " pitam ga . U tom trenutku Hellen izlazi iz ordinacije i daje sestri karton.

,,Pred njenom kućom je nepoznat automobil i jedna žena. Momci iz obezbjeđenja nemaju pojma ko je, ali su ih prekontrolisali i nisu naoružani. Gospođa je starija i koferi su joj u autu" jadna žena, mogu da mislim kako joj je bilo dok su sve pregledali, ali opet nisam siguran.

,,Stižemo za dvadesetak minuta " kažem mu i poljubim Helen u sljepoočnicu.

,,Moram do apoteke" Mahne papirom ispred mojih očiju i krene prije mene.

Nakon sto je obavila kupovinu u apoteci, krenuli smo prema njenoj kući.
Iz zvučnika je dopirala tiha i umirujuća muzika, a razgovor nam se sveo na nekoliko rečenica. Uglavnom o pregledu, koji je dobro prošao.