Oči boje meda ( Uređujem)

Dvanaesto poglavlje

HELLEN P.O.V.

Nisam sigurna kako ću da završim ovo noć jer sam potrešena zbog svega. Daniel mi je donijeo čašu vode i dao mi malo privatnosti u jednoj prostoriji pored recepcije. Sjela sam na trosjedu presvučen kožom i duboko udahnula otpuštajući napeta ramena. Više me nije strah, ali ne mogu obuzdati znatiželju, ne bi se trebala miješati u Nickov privatni život, ali me zanima kakve on veze ima s ovim čovjekom od malo prije? Koliko zapravo poznaje mog oca? Sva sam zbunjena i mozak mi radi nenormalnom brzinom. Hiljadu pitanja a odgovore mi moze dati samo Nick.
Pogledam na sat i vidim da je skoro ponoć, vrata ove male sobe se otvore, a ja se i ne trudim da pogledam u Daniela.
Razumije moje stanje, alu nisam jos spremna da se vratim za pult.

,,Mogu li dobiti još samo jedan minut" pitam ga, zatvarajuci oči.

,,Možeš da dobiješ svo vrijeme svijeta, ako ti treba " dobro poznati glas me sabere na brzinu. Kleknuo je ispred mene i rukom podigao moju glavu tako da mu mogu pogledati u oči. Zabrinut je. Veoma zabrinut. Zbog mene?

,,Nickolas... " izgovaram njegovo ime.

,,Dobro si" pita me a ja samo kimnem glavom. Skupio je obrve i zagrizao donju usnu. Onu koju i ja želim da gricnem.

,,Dođi " raširi ruke i privuče me sebi, a potom me zarobi njima. Sva zabrinutost, strah, pitanja nestali su negdje, pojma nemam gdje. Osjećam se tako sigurno i zaštićeno. Moje ruke su na njegovim leđima i čvrsto ga stežem njima. Toplota njegovog tijela pomiješana s njegovim mirisom djeluje tako umirujuće na mene. Duboko udišem i trudim se da uzmem sto više njegovog mirisa.

Drži me uz  sebe i tek tad shvatim da je Daniel zapravo zvao njega kad je Colin bio ovdje. Ali rekao je da ne zna njegovu adresu, a zvao ga je na telefon. Još sam zbunjenija nego što sam bila. Imam pitanja i trebam odgovore. Koliko god se ne bi trebala miješati toliko se ne mogu suzdržati.

,,Nick, kakve veze ti imaš s Colinom? Zašto su ti ljudi imali pištolje? Tražili su tebe, Nick, a Colin me prepoznao" riječi same izlaze iz mene, on se ne odvaja od mene, ali još uvijek ne govori ništa. Zabrinutost postane još veća i osjetim stisak na bedru gdje mu je malo prije bio dlan.

,,Hoćeš li mi reći " zato se ja odvajam od njega i zahtjevam odgovore.

,,Hellen, sve sto ti mogu reci je da smo mi poznanici. Poslovni saradnici. Mnogo ljudi u ovom gradu, koji se kreću u visokom društvu imaju tjelohranitelje. Čak ih i ja imam" pogledam ga u oči, tražeći istinu u njima. Jedan dio ovog svega mogu da shvatim, ali nesto u svemu tome nedostaje.

,,Ja ih nikad nisam vidjela pored tebe" zna da mislim na njegovu ličnu zaštitu.
Niti sam ikad vidjela da neko nosi pištolj pored njega.

,,Jesi, vidjela si. Ben je jedan od njih, a moram i sam sebe da štitim, tako da i ja nosim oružje" nemam pojma sta da mu kažem na sve ovo. Mislila sam da su oni prijatelji.

,,Ben? Ali zar vi niste prijatelji" pitanje je glupo ali treba mi još informacija. Zbunjena sam.

,,I to smo. Nemoj svoju lijepu glavu da zamarš time" poljubi mi kosu i vrati moju glavu na svoje grudi.

,,Ko je Arnold?" ukočio se na to pitanje. Nekoliko trenutaka je ćutao, pomislila sam da mi neće reći.

,,Niko bitan " rekao je to tonom koji mi je rekao da je dalja rasprava završena. Izdahnula sam, ali nisam pitala više ništa. Znam da mi neće reći ništa više.

,,Princezo, možda bi bilo najbolje da ideš kući. Daniel moze sam do sutra" odmah sam se odmakla od njega.

,,Dobro sam, Nick. Ostajem ovdje" kaže mu i odmah ustajem.