Oči boje meda ( Uređujem)

Osamnaesto poglavlje

HELLEN P.O.V

Prigušeno svjetlo dolazi iz hodnika i pada mi direktno u oči. Vruće mi je, ne mogu da se pomjerim jer mi je pola tijela zarobljeno... Pod Nickom. Neočekivana situacija me zbuni i na brzinu razbudi. Noge su mu prepletene s mojima, a ruka prebačena preko mog stomaka. Diše mi u kosu i u dubokom je snu. Njegov dah mi miluje vrat i brzo se saberem da procijenim situaciju. Presvukao me u moju preveliku majicu i donijeo je moj prekrivač iz sobe. On je potpuno odjeven. Kauč je uzak, i nemam pojma kako mu je bilo spavati ovdje ali mene sve boli. Zaspala sam, a on se pobrinuo za mene. Osjećaj je i lijep i čudan u isto vrijeme.

Pokušam li ustati probudit ću ga sigurno, nemam pojma koliko je sati. Predpostavljam da je veoma rano kad se još ne vidi dobro. Ali i lijepo mi je ovako.
Ne mogu da se žalim. Sviđa mi se ovo i mogla bi ovako stalno. Svaki dan. Odlučim ipak jos malo ostati ovako uz njega.
Nije mi jasno zašto je ostao ali iz nekog razloga mi je drago da jeste. Mislila sam da će otići i vratiti se tokom dana.
Muče me pitanja gdje je bio ovih nekoliko dana zašto me nije potražio niti nazvao, a onda me stvarnost lupi i razbudi. Sama sam tražila da se makne od mene i sad mi je žao zbog toga. Voljela bi da mogu vratiti vrijeme i ugušiti ovaj osjećaj griznje savjesti koji imam zbog njegovih nesuglasica s Markom. Misli mi se roje i ja postajem veoma napeta. Stvarno mi ne je drago zbog njihovog sukoba, ne znam da li su to riješili, ali bi voljela da se nije ni desio. Marka nisam posle toga ni vidjela.

,,Dobro jutro. Nema potrebe da se mučiš ružnim mislima, sve je u redu." promrmlja mi u kosu snenim glasom. Od kud zna da sam razmišljala o nečemu ružnom? Mislila sam da još uvijek spava, bar mi se tako učinilo.

,,Dobro jutro " kažem mu i pokušam se pomjeriti. Moram u kupatilo. Ali nema šanse da mogu bilo gdje. Ona ruka sto je bila na stomaku odjednom me stisnula uz njega.

,,Mislim da već dugo nisam ovako dobro spavao " pogled mu blista dok me ovako zaigrano posmatra. Ovako izgleda prokleto neodoljivo. Nema šanse da mogu biti imuna.

,,Ovaj... Ja bi trebala u kupatilo " kažem mu tihim glasom i podižem se, ostavljajući ga da se mršti.

Jutro jeste lijepo počelo ali čeka me ozbiljan razgovor sa Adamom. I S Nickom, ali prvo Adam. Sumnjam da ce se dan ovako lijepo završiti. Sreća pa se danas odmaram, pa imam vremena da sredim situaciju.

Kad završim sa pranjem zuba Nicka nađem kako sjedi na kauču i posmatra me. Usne mu se razvuku u maleni zadovoljni smiješak.

,,Mogu li sad i ja" pita i tad mu zazvoni telefon. Nisam mu ništa rekla samo sam kimnula glavom. S nekim je pričao u kratkim odgovorima i isto tako kratkim pitanjima. Pošla sam prema kuhinji. Moram pripremiti doručak i skuhati mu kafu. Adam još spava. Još ne mogu da vjerujem šta se sinoć desilo.

Zaokupljena svojim mislima, ispustila sam čašu sa sokom i sve prosula iz nje kad je izgovorio moje ime. Staklo se rasulo po radnoj površini praveći ogroman nered.

,,Divim se tvojoj sposobnosti prikrivanja" kažem mu dok pokušavam pokupiti nered koji sam napravila.

,,Diviš se samo tome" pogledam ga i vidim da čeka moj odgovor. Dobro je raspoložen. Izdahnem i odmahnem glavom.
Mora li baš da bude ovoliko nestvaran?

,,Dobro jutro " Adam ulazi u kuhinju i sjeda do Nicka vješto izbjegavajući da me pogleda. Sa mnom se mora suočiti htjeo on to ili ne. Nick ga pozdravlja i odmah sam shvatila da  su njih dvojica već imali " muški razgovor ".

Serviram doručak i sjednem zajedno s njima. Posmatram ih dok s vremena na vrijeme razmijene po neku rečenicu. Adam upija svaku Nickovu riječ. Popijem ostatak tople čokolade i ustanem.

, Seko " duboko udahnem.

,,Ljuta sam na tebe, samo da znaš " stvarno jesam, ali ipak me zanima sta se stvarno desilo.