Oči boje meda ( Uređujem)

Trideset četvrto poglavlje

HELLEN POV

Zamalo sam ga slomila svojom šutnjom. Malo mu je trebalo da se to desi. Nisam htjela da ga baš toliko mučum, ali mora da shvati da sama moram da bijem svoje bitke i donosim svoje odluke bez njegovog pritiska.

Ne može me zaštititi uvijek niti od svih, svjestan je toga ali moraćemo naći nekakav kompromis, posebno što se tiče kupovine odjeće za mene i maltretiranja njegovih momaka za gluposti. Shvatam njegovu brigu jer sam i sama zbrinuta za njegovu bezbjednost, ali mi još moramo da radimo na našem odnosu i to mnogo.

Sinoć je prespavao ovdje sa mnom i jutros rano je otišao jer je imao da završi neke obaveze prije nego se vrati po mene. Ja sam cijeli dan privela s bratom i tetom, spremajući ih za put. Prije pola sata sam ih ispratila i krenula da se spremam za večerašnju zabavu. Haljina koju mi je Nick sinoć donijeo je jednostavno divna. Crna je i divno mi se uklapa uz salonke koje su došle uz nju.

Posebno mi se dopadaju rukavice koje su stigle uz nju, smijem priznati da Nick ima oko za lijepe stvari. Isčekujem ga da će se pojaviti svakog trenutka i jedva čekam da ga vidim. Svjesna sam da je ovo večeras veliki korak za nas i da ću kroz par sati postati izložena burnom oku javnosti. Duboko udahnem i pokušam da odgurnem ovu nervozu što dalje, ali mi loše ide. Posebno kad se sjetim da će prisustvovati mnoge poznate ličnosti iz svih društvenih sfera.

Zvoni mi telefon i njegovo ime blješti na ekranu, a po mom licu se razlijeva cerek i u stomaku leptirići najavljuju veliko uzbuđenje. Stigao je i čeka me ispred kuće. Bacim još jedan pogled na telefon i  spremna sam. Otvaram vrata i vidim ga da me čeka. Sav odiše seksipilom i tajnanstvenošću, da se opet zaljubim u njega ni sama ne znam po koji put. I nije mi dosta.

Sivo odijelo i košulja bez kravate od njega prave savršenstvo kojem nikad neću moći odoljeti. Gledamo se nekoliko trenutaka i tad mi priđe, uzme moje ruke u svoje i nagradi me osmijehom od kog sam se istopila i poželjela da me istog trenutka odvede gore u sobu i zaključa nas zauvijek.

Pogledom pređe po meni i na taj način zapali požar u mojim venama. Da li ću uvijek da tako reagujem na njega i da li će me ovako stalno željeti???

,,Princezo, oduzimaš mi dah. Savršena si'' još uvijek stojimo na pragu moje kuće i ne mičemo se.

,,I ti si divan. Najljepši i moj'' još mi uvijek sve ovo izgleda nevjerovatno i nestvarno.

,,Jesi li spremna na sve što nas čeka večeras'' već smo pričali o ovome i rekla sam mu šta mislim o svemu.

,,Mislim da sad jesam'' iskreno mu odgovorim i zatvorim vrata. Uzme me za ruku i pomogne mi da se smjestim u limuzinu koja je čekala na nas dvoje. Da sam manje nervozna vjerujem da bi se divila i šampanjcu i jagodama koje su bile tu za nas, kao i cijeloj unutrašnjisti vozila. Ali grč koji sam osjećala u stomaku bio je pretežak.

,,Nemaš potrebe da se brineš toliko, uz tebe sam i ne planiram da te pustim ni na trenutak samu. Opusti se i uživaj u ovoj noći jer ja hoću'' nagne se prema meni i poljubi me u obraz. Udahnem njegov miris i skupim se uz njega tražeći tako podršku i ohrabrenje za dalje. On je navikao da bude u centru pažnje ali ja nisam. Meni je sve ovo novo i samo se bojim da ne napravim neku glupost i ne dovedem u neugodan položaj i sebe i njega.

,,Hej, princezo. Ovo je za tebe" u ruci drži ogrlicu koju sam do sada mogla da vidim samo na televiziji. Prelijepa je s malim dijamantima koji vise na nitima od platine. Presijava se i ja opčinjeno gledam u nju.

,,Nick, ovo je već previše'' stvarno jeste. I haljina je sigurno paprena s obzirom koje je marke, a o ogrlici ne smijem ni da razmišljam.

,,Za tebe nikad i ništa nije previše. Ovo je samo komad metala, koji ne može da se uporedi s tobom i tvojom ljepotom'' okrenem leđa prema njemu i bez dalje rasprave pustim da zakopča svoj dar.