Oči boje meda ( Uređujem)

Dvadeset četvrto poglavlje

HELLEN P.O.V.

Kad je muškarac koga voliš tvrdoglav i zaštitnički nastrojen, onda moraš da praviš i nemoguće kompromise da bi postigao šta želiš. Jedva sam nagovorila Nicka da ostane kod mene i da pođem sama. A za uzvrat sam mu morala obećati sledeći vikend u Dubaiu.

Kao i to da moram imati pratnju tako da je njegov vozač  pošao sa mnom. Još mi je rekao da imam samo pola sata, ako se ne vratim lično će doći po mene. Što će vjerovatno i uraditi ,jer je bio veoma ozbiljan.  Tako je izgledao prije nego sam krenula. Nije trebalo da joj nudim pomoć, ali sama sam kriva za ovo. Da bi problem bio veći ona kasni i to petnaestak minuta već. Još jednom pogledam na sat i popijem ostatak svoje kole i uzmem torbu. Tad je vidim kako prelazi ulicu i ulazi u lokal. Iskreno , ne znam kako je našla ovo mjesto malo je jezivo. Nema ni jednog gosta , a prostor je poprilično mračan , a osim toga udaljen je od moje kuce oko pet kilometara. Jedino jasno svjetlo dopire s ulaznih vrata , a ostala rasvjeta je u boji. Jeza mi prolazi kroz tijelo i tad vidim momka koji me dovezao, malo mi je lakše što je ipak tu. Trebala sam pustiti Nicka da pođe sa mnom. Ne mogu da se riješim ovog lošeg osjećaja koji me prati od kako sam sjela u auto.  

,, Oprosti što kasnim. Velika je gužva u saobraćaju, a morala sam malo dalje da parkiram. Da ne spominjem ove potpetice. Nisam znala da su ovako neudobne'' ne izgleda mi loše s obzirom na probleme u kojima je, čak i one masnice ne vidim. Ovo je malo čudno. Ali bar je stigla. 

,, Rekla sam ti koliko sam zauzeta danas. Čekam te već neko vrijeme. Reci sta imas, moram da idem'' ne mogu da sakrijem razdražljivost. Ako sam ja mogla doći i ostaviti sve one ljude tamo, mogla je i ona da bude tačna. 

,, Žao mi je što je sve ispalo ovako. Nije mi bila namjera da kasnim. Popij još nešto'' nasmješi mi se , a ja pogledam prema autu s kojim sam došla. Vozača nema, a već bi trebali poći.

,, Ja ću samo vodu ,moram do toaleta'' ustanem i uputim se prema toaletu. Moram nekako da se riješim ove nervoze , pa otipkam poruku Nicku. Samo da mu javim da ću kasniti , znam da mu se neće svidjeti... Ne sviđa se ni meni sve ovo ali tješi me to što znam da me on čeka kad se vratim kući.

 Inna je s nekim pričala na telefon kad sam stigla. Nakon što je završila pozvala je konobara da nam donese vodu i još nešto, zaboravila sam kako se zove.

,, Htjela sam ti se zahvaliti što si mi se našla pri ruci ovih dana . Nemam baš prijatelja na koje se mogu osloniti'' Začuđeno sam je pogledala , jer je nekoliko puta spominjala da ima prijetelje s kojima izlazi. Nije baš da nema nikog.. Imala sam još mnogo pitanja za nju ali ne zelim više da razglabam s njom bezveze. Jedva čekam da se vratim u svoje utočište i zagrlim one koje volim.

,,To si mogla da mi kažes i sutra , nije to baš hitno i moglo je da čeka. Inna...'' popijem vodu i osjetim vibraciju svog telefona u đžepu. Znam da me Nick zove i uporan je. Odmah mi stiže poruka da se javim ili on dolazi po mene. Ignorišem njegov poziv i poruku pa pogledam u Innu.

,, Nick se vratio'' njeno pitanje mi je čudno i budi u meni osjećaj posesivnosti, koji jedva uspijem prikriti. Odjednom imam osjećaj da ću izgubiti kontrolu nad sobom koju pokušavam da uspostavim. 

,, Nisam ovdje došla da pričam o njemu. Reci ako stvarno šta imaš da kažes , ja već kasnim'' ustanem sa stolice i u naletu bijesa osjetim blagu vrtoglavicu. Stvarno me iznervirala.   Krenem prema izlazu i odjednom vidim duplo. Muziku čujem , ali ne kao prije sad kao da svira u drugoj prostoriji. A imam osjećaj da gubim ravnotežu. Pokušam da se uhvatim za sto ali ne uspijevam ,nego padan na pod. Vid mi je skroz mutan , nisam bez svijesti još uvijek čujem prigušene zvukove oko sebe , ali vidim samo siluete. Dvije velike mi se približavaju i osjetim vibraciju telefona u tašni koju još držim u ruci. Više niti vidim , niti čujem ali osjećam grubo podizanje s poda , pokušavam da govorim ali glasa nema. Inna !!! Ovo mi je ona uradila...