Oči boje meda ( Uređujem)

Dvadeset drugo poglavlje

HELLEN P.O.V

Znala sam da ce mi nedostajati kad ode, ali ovo je previše. Ponekad mi se cini da je otišao prije godinu, a ne prije tri dana. Svaki dan razgovaramo, nekad cak i po nekoliko puta, ali ništa ne može da zamijeni fizičku kontakt.

Dok zamišljeno sjedim na stolici i šaram po praznom papiru, misli su mi oduzete razmišljnjem o onoj noći kad je otišao. U jedanaest sati naveče je došao da se pozdravi sa mnom. I ostavio mi buket ruža. Od te večeri se ne mogu otarasiti onog ružnog pritiska. Ima nesto sto me iznutra upozorava da mi prijeti opasnost, nesto sto mi je u zadnje dvije noći prouzrokovalo užasne noćne more.
Probudim se u lokvi znoja sa žestokim vriskom od koga me grlo zaboli. Sinoć sam i tetu probudila, a Adam je jutros prije škole nekoliko puta ponovi oda se ne opterećujem proslavom njegovog rođendana, misli da sam pod pritiskom zbog toga. Mi j brat je moja duša i uvijek brine za mene.

Sinoć sam pričala s tetom Grace i rekla sam joj da ne želim ići s njom, ali da se Adamu ideja dopada. Samo što ja nisam navikla da budem odvojena od njega. Jos ću da razmislim o tome, Adamu se tamo pružaju velike mogućnosti, vjerovatno mu ja ovdje sama ne bi mogla obezbijediti školovanje na privatnom fakultetu, ali teta Grace to može. Ali nisam izdržala a da je ne pitam od kud zna ko je Nick. Dobila sam samo djelimično objašnjenje, a to je da je Nickov otac nekad bio u vezi s njom, a da je ona bila ljubavnica njemu. Sva sam se naježila od tog saznanja. Rekla je da ne želi pričati detalje i da bas i nije je ponosna na sebe zbog toga ali da bi trebala znati. Potisnula sam svoju znatiželju i nisam je više ništa pitala. Ali mi je samo dodala da ću morati da porazgovaram s Nickom i to sto prije. I sam on mi je nekoliko puta spomenuo taj razgovor ali se on nikad nije desio. Svaki put ili nas spriječi nesto ili sami sebe spriječimo... I kako da se ne brinem i ne pomišljam na najgore? Znam da ima nesto sto mi očito svi prešućuju, ali naći ću načina da saznam sama ako mi niko drugi ne kaže stanje dešava.

,,Gospođice Wood, želim da se odjavim " podignem glavu i ugledam jednu ženu koja je ovdje od prošlog vikenda. Kako je rekla u posjeti svojim prijateljima.

,,Naravno " ljubazno se nasmjesim i uzmem karticu i naplatim boravak.
Za pultom se pojavi Inna. Pokušala sam da je ignorišem, ali bilo je nemoguće ne primjetiti masnicu na njenom vratu,a u ona je bila blijeda kao krpa.

,,Jesi li dobro " pitam je, a ona vješto izbjegava moj pogled. Kad sam joj se približila, počela je da plače.

,,Inna, znam da nismo baš prijateljice, ali samo reci ako ti mogu ikako pomoći. Jebote, ko ti je to napravio" jače je zajecala i čvrsto me zagrlila. Zbunjena sam ali mogu da razumijem kad se covjek nađe u nevolji .

,,On je gad. Nisam mogla da se branim. Mogao me ubiti" pokušala sam da je smirim, ali ona je sve više plakala. Ne mogu da joj se petljam u to ali i onaj ljudski deo mene me tjera da joj pomognem. 

,,Zašto ne ideš kući? Ja ću reći Nicku da nisi bila dobro" ne mogu da vjerujem da je nakon svega još i tješim i pravdam na poslu. Ali niko ne zaslužuje da ga tretiraju na ovaj način. Mrzim nasilje, bilo kakvo.

,,Hvala ti, Hellen " uze torbu i ode.  Trnci su mi prosli tijelom kad se sjetim mog oca i njegovog ponasanja i kad vidim sad nju. 

Do kraja radnog vremena sam se trudila da ne mislim o Inni , ali nije islo. Uzela sam od Daniela njen broj telefona da bi kasnije provjerila kako je. Kako god bilo nesto mi je zao.

Taksi me dovezao kući,ali teta i Adam su vec otišli u šetnju koju su mi spominjali jutros. Zato sam se ja odlučila za dugu i opuštajuću kupku. i razgovor s Meryl koju nisam vidjela dva dana. Još nismo pričale o njenom malom izletu s Benom,a kako mi se čini ima mi dosta doga za reći.