Zapisi

Ekstaza

U svijetu živim, dišem i sebe hranim,
od nedaća i nevolja hrabro se branim,
prosto da bih ovdje na Zemlji preživio,
ne znajuć' šta volim, čemu bih se divio.

Obuzet rutinom u tom dosadnom krugu,
iznova i iznova jedno te isto radim,
osjećajući neku očajničku tugu,
jer nemam čime svoju dušu da sladim.

Odjednom, uhvati me čudnovata slutnja,
osjetim kao da ispod mene sve tutnja,
olujni vjetar kroz moje srce fijuče
i ka papiru me zapovjednički vuče.

Što brže mogu svesku i olovku hvatam,
da zarobim u tekstu energiju jaku,
uz pomoć koje znam šta da pišem i shvatam
kako napisat' rečenicu, dobru i laku.

Vrijeme staje, srce se pjesmi predaje,
a olovka iskaljuje svoj bijes snažno;
rime daje, uzvišeno nikad ne izdaje,
ritam dolazi sam od sebe i odvažno.

Misli nestaju, a osjećanja vladaju,
sve one velikodušno daju zvuk i stih;
prolaze kroz mene u svom glasnom vapaju,
pišem sve dok ponovo ne nastane mir.

U cunamiju sve oko mene se gubi,
a sasvim novi svijet lagano se budi.
Šarene slike u umu se kolaju;
ne smiju se izgubit', zapisat' se moraju!

Zato sam odlučio da ubuduće pišem,
u potrazi za ekstazom i vječnom srećom;
nakon ovog znam šta mi čini dušu većom,
i šta ću raditi sve dok mogu da dišem.