U zaborav

33 5 10
                                    

Da li tebi moje prisustvo nešto znači,
priželjkuješ li me kraj sebe kad me nema?
Naša udaljenost moje srce sad tlači
u oluji ljubavnih sjećanja i tema.

Zašto ne odgovaraš? Gdje je glas tvoj nježan
da razuvjeri misli grešne i sebične?
Ranije sam tebi bio cilj nedostižan,
kad su se spajale naše oči neobične.

Možda smo se u početno vratili stanje,
odvojili, pa zato nismo jedno više;
mi nemamo više zajedničko imanje.
Zar je priča o nama još jedan kliše?

Tvoj dah u meni pirka, a misao me dirka,
misao tužna da sam u zaborav propao,
a svaka zvijezda tvojim očima žmirka,
dok mislim u kakav sam položaj spao.

Da li se zanavek istopila moja slika,
poput snijega pri promjeni vremena?
Da li je vječno iščezla moja prilika,
il' je ovo samo nizbrdica privremena?

ZapisiWhere stories live. Discover now