Zapisi

Galerija ličnosti: II

II

Sanjari

Na drveću misli stoje mnoge ptice,

udubljene u san da polete daleko,

posmatraju nebo duše lutalice,

očekuju nešto divno i božansko,

samo valja krila jednom raširiti

i sopstveno srce za let ohrabriti;

jer šta će ti krila ako se gore ne vineš,

ako ćeš na zemlji samo mirno da ugineš?

Ali nije lako skočiti sa grane,

poći ka svjetlosti, ideal zgrabiti

jer boji se ptica da dole ne padne,

da će neuspjehom osramoćena biti.

Mnoge teškoće njihovu hrabrost muče,

nedoumice raznolike ih prže,

grčevito društvo ih nemilo tuče,

jer su od njih ptice slobodnije i brže.

Neke ptice dopuste da ih san vodi

i krenu na svoj put ka vječnoj slobodi,

al' mnoge, nažalost, na mjestu ostanu,

paralizuje ih nepodnošljivi strah,

ništa ne urade, ništa ne postanu,

a kada dođe smrt, pretvore se u prah

koji je mogao da promijeni svašta

na našoj haotičnoj domovini Zemlji;

samo da pustiše da ih pokrene mašta,

bili bi značajni dobročinitelji.

Ali će zato oni koji opstanu

sve gadne udarce života i sudbine,

i oni koji nikad ne odustanu

i održe snagu svoje čvrstine,

vladati nebom kao Feniksi vatreni,

kao zvijezda vodilja će zasijati,

povešće ka boljem svijet iskvareni,

i od čovječanstva svo zlo odbijati.

Ali mi moramo njih prihvatiti,

a ne osuđivati sanjarske zanose,

već razumijeti i potencijal shvatiti

koji u dušama svojim oni nose;

onda će vladat' k'o Feniksi vatreni,

kao zvijezda vodilja će zasijati,

povešće ka boljem svijet iskvareni

i od čovječanstva svo zlo odbijati.