Stihovi i osjećanja jednog mladog uma.
Realnost je sveobuhvatna, važi za sve i prožima svakog, ali niko ne može da ima potpuno znanje o njoj, već samo nepotpune interpretacije o tome šta se događa tokom dana. Nismo stvoreni da ubodemo srž objek...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Između dvije visoke planine čovjek drži ravnotežu na užetu. Opasnost vreba, ali ide dalje, ima dušu ljepotom slave prožetu.
Korak po korak, ka svom cilju ide, mračan ambis njegove oči vide; strah ga ne hvata, u namjeri ne staje, njegova hrabrost neće da posustaje.
Vjetar pojača, a oluja se spremi! Taj ludi čovjek koji ne htjede stati ni ne pomišlja da li će dalje moći: on samo želi do drugog kraja doći.
Crni oblaci sada bacaju munje! Te lude munje prolaze mu kraj glave. Nastavlja dalje bez imalo sumnje taj ludi čovjek željan moći i slave.
A strašan ambis postade lave more! Kandžima smrti čovjek je opkoljen, lijevo, desno, dole i gore: sad mu je život sigurno izgubljen.
Na par metara od svog krajnjeg cilja, poslije mnogo suludih milja, ugleda čovjek ono šta je želio, nešto čemu je oduvijek stremio:
To biješe za njega zemlja nova, drugačija od sveg' što je prošao, osjećao je ispunjenje svih snova, nov period života mu je došao.
To su magična prostranstva moći gdje se zelene livade para, gdje se čovjek uzdigne preko noći u odaje najbogatijeg cara. Tu ne padaju sa neba kiše, tu nema puno prirodnih ljepota, tu svako novac za život udiše: za čovjeka je to divota.
Tu nema ljudi, tu su samo džepovi, ovo je mjesto gdje je zloba lijepa; tu nema humanog, tu su samo lopovi, ovo je zemlja gdje vlada pohlepa.
***
I ta budala u svom sanjarenju fokus da drži ravnotežu izgubi. S klizavog užeta u propast on pade, nadomak cilja, pohlepom se ubi.
