Dopisivanje se nastavljalo. Razmjenjivali smo fotke i uzdahe. Vodili smo ljubav riječima. Bilo je užasno uzbudljivo. Uzbudljivo i užasno. Dvoje ljudi, usamljenih ljudi, skidaju se do kože i predaju bez zadrške potpunom strancu. Bilo je površno i istovremeno pogađalo u samu srž. Došli smo do kraja. Odložio sam mobitel, sad je 3:43, snijeg više ne pada, muzika je prestala, a ja sam načeo još jedno pivo i pitao se – što se upravo desilo? Što je od svega toga bilo stvarno? Što se računa? Uživo ili online, emocije, one se računaju, osjećaji, oni su stvarni. Izrečeni na glas, u mislima, napisani na papiru ili na računalu, stvarni su. Morali su biti. Stavio sam novi CD u player, Soul Searching Sun od Life of Agony činio mi se prigodnim.
YOU ARE READING
A što ako nas netko čita?
Short StorySerijski ubojica koji to nije, književna urednica koja chata s glavnim likom romana, propali pisac koji u potrazi za bivšom djevojkom pronalazi sebe...
