A što ako nas netko čita?

Untitled Part 4

    Probudilo me je sunce koje je bliještalo kroz krovne prozore. Stan je izgledao još gore nego inače. Prazne čaše i pune pepeljare. Nisam bio siguran jesam li pijan ili mamuran. Vrtjelo mi se u glavi a želudac se stezao. Razmišljao sam bih li popio čašu vode i otišao negdje prošetati ili da potražim ostatke alkohola od sinoć i srušim se nazad u krevet. Odlučio sam se za vodu. Nisam imao problema s oblačenjem, zaspao sam odjeven, samo sam obuo Marte i navukao komandosicu. Pogledao sam se u ogledalo, izgledao sam kako sam se i osjećao. Nisam mogao odlučiti što je gore. Uzeo sam ključeve od stana i krenuo u jednu besciljnu šetnju da razbistrim misli. Namjeravao sam kasnije pisati, a za to sam trebao biti trijezan. Problem je što ništa ne bih uspijevao napisati dok ne popijem nešto. Pokušavao sam balansirati između dvije ljubavi, alkohola i pisanja. Nije mi išao hod po žici tako da sam redovno završavao s mamurlukom i usranim tekstovima. Zatvorio sam vrata od stana i ciljao ključanicu drhtavom rukom. Zaključao sam i krenuo u šetnju. Preko Zrinjevca krenuo sam do Trga, Radićevom do stepenica za Gornji grad pa preko Štrosa prema Mesničkoj. Obično sam preko Cvjetnog trga završavao šetnju i vraćao se, ali sam ovaj put odlučio još malo prošetati i kupiti novine. 

U novinama sam naletio na jedva primjetan naslov „Nestala speleologinja na Velebitu", imao sam loš predosjećaj pa sam članak pročitao do kraja. Nestala Hana Ferman, počinjala je rečenica. Ruke su mi se tresle dok sam odlagao novine. Niti šest mjeseci nije prošlo od našeg prekida. Zavrtjelo mi se u glavi. Zrinjevac je bio u magli. Prolaznici su bili samo mrlje pastelnih boja. Srce mi je pokušalo iskočiti na usta. Bio sam nekoliko sekundi u šoku. Nakon toga, uzeo sam mobitel i nazvao Hanu.

- Korisnik je privremeno nedostupan.

- Jebem ti! Naravno da je nedostupan! – Viknuo sam. Nazvao sam Haninu mamu, nije se javila. Nakon nje nazvao sam frenda i dogovorio da mi posudi auto. Nakon što sam preuzeo auto, vratio sam se do stana i potrpao u ruksak gaće, čarape, majicu, hlače i ono što je ostalo od alkohola. Iz novina sam saznao da su speleolozi istraživali dijelove Sjevernog Velebita. Krenuo sam oko podneva. Namjeravao sam prenoćiti u hotelu smještenom na planini iznad Krasnog i ujutro stići do planinarskog doma na Zavižanu.