A što ako nas netko čita?

Untitled Part 1

    Ušavši u stan skinula je mokri kaput i cipele i zatim odnijela kišobran u kupaonicu da se osuši u kadi. Kiša je padala već dva dana, a na radiju su najavljivali snijeg. Nije imala planove za vikend pa je s posla donijela nekoliko pristiglih rukopisa. Mlada otočanka, došavši na studij kroatistike i komparativne književnosti, već na prvoj godini zaljubila se u Zagreb. Nakon završenog studija zaposlila se u jednoj izdavačkoj kući. Uživala je u poslu i čitanju i polako napredovala da bi nakon dvije godine dobila ponudu od druge nakladničke kuće za mjesto urednice. Iako je na web stranicama njene firme već poduže vrijeme bila obavijest da zbog preopterećenosti ne zaprimaju nove rukopise autora, oni su redovno pristizali. Stan koji je imala u Zapruđu gledao je s jedne strane na park, a s druge na most i nadvožnjak koji je spajao Novi Zagreb i stariji dio preko rijeke Save. Vani je bilo nekoliko stupnjeva iznad ništice i mirisalo je na snijeg. Pristavila je vodu za čaj i promatrala park prepun opalog lišća. Trnci ugode izazvani toplinom stana prošli su joj tijelom. Nakon što si je pripravila čaj presvukla se u udobnu trenirku, uzela prvu kuvertu i otvorila je. Bio je petak, nešto iza pet sati poslijepodne. U kuverti je bio samo rukopis romana. Niti uvodnog pisma, niti sinopsisa, samo naslov i ime autora.

- Još jedan mlad i nadobudan pisac – pomislila je i počela čitati tekst.