Moj Muskarac OPSESIJA

Dvadeset i osmo poglavlje

„Na noge lagane, mlada damo." Otvaram oči, a njegov nos je na mojem. Ostavljam mozgu nekoliko trenutaka da se uključi, a očima dovoljno vremena da se prilagode svjetlu i shvatim da me promatra svojim velikim, sjajnim zelenim očima. A tako bih rado još spavala... Subota je, a čak ni zelja da mu kazem što ga ide, neće me tako lako izvući iz kreveta. Odgurnem ga i okrenem se na bok. 

 „Ne razgovaram s tobom", progunđam i zagrlim jastuk. On me lagano pljesne po straznjici, okrene na leđa i pribije mi ruke uz glavu. 

„To boli!" zarezim, a kutovi njegovih punih usana zadrhte. No, jutros nisam raspolozena za nevaljalog Jesseja. Pokriva me od glave do pete i promatra, prolazeći mi pogledom preko lica. Trebala bih podići koljeno i razvaliti ga tamo gdje boli! 

„Vidi, današnji dan moze krenuti u jednom od dva smjera", obavijesti me. 

„Mozeš prestati biti nerazumna i provest ćemo zajedno divan dan, ili mozeš biti prkosna mala zavodnica, pa ću biti prisiljen vezati te za krevet i škakljati do,besvijesti. Što će biti, dušo?" Ja? Nerazumna? Otvorim usta dok me on pozorno promatra. Zar zbilja misli da ću se sloziti s tim glupavim prijedlogom? Podignem glavu tako da sam posve blizu neobrijanom, iritantno lijepom licu. 

 „Odjebi", kazem jasno i glasno. On se trgne i razrogači oči zbog moje drskosti. I ja sam prilično posramljena, ali svojom nerazumnošću izvlači najgore iz mene. 

„Pazi na jebeni rječnik!" 

„Neću! Kog vraga traziš od vratara da ti javljaju kuda se krećem?" To mi je upravo sinulo. Ali, ako sam u pravu, i ako je dogovorio da me redari imaju na oku, stvarno ću poludjeti od bijesa. 

„Ava, samo zelim znati da si sigurna." Spusti glavu i počne gristi usnu. 

„Brinem za tebe, to je sve." On brine? Poznaje me manje od mjesec dana, a već je zaštitnički raspolozen i posesivan? Uništava sve što stigne, ograničava me, kasapi moju haljinu i zabranjuje mi da pijem. 

„Jesse, imam dvadeset i šest godina." Pogleda me u oči. Ponovo su mračne. 

 „Zašto si odjenula tu haljinu?" 

„Da te razbjesnim", odgovorim iskreno i uzaludno se meškoljim. Ne pušta me. 

„Ali, mislila si da me nećeš vidjeti." Namršti se. Zar misli da sam je odjenula za nekoga drugog? „To je stvar principa", promrmljam. Zeljela sam imati moć, čak i ako on ne zna za to. 

„Duzan si mi haljinu." Nasmiješi se i gotovo me zaslijepi. 

 „Stavljam to na popis stvari koje danas imamo u planu." Kakav popis? Sada samo zelim spavati. A moze me i drugačije probuditi. Promeškoljim se ispod njega, a obrve mu se podignu od iznenađenja. 

„Što to radiš?" pita me, očito pokušavajući sakriti smijeh. U redu, sad točno znam kakvu igru igra. Pokušava me odbiti, baš kao što je učinio sinoć i kao što je učinio prije nego sam izašla. To će biti njegova kazna za moj neposluh. Sladak je. To je najgore što moze učiniti. 

„Ne moraš me čuvati", odbrusim mu i teškom se mukom izmigoljim iz njegovog stiska. Moze me ignorirati koliko god zeli. 

„Tako mi je stalo do tebe", govori mi u leđa dok ga ostavljam na krevetu.

Stalo mu je? Zelim da me voli, ne da mu bude stalo. Uđem u kupaonicu, zatvorim vrata za sobom i osjetim kako mi srce polako puca. Umijem se i posegnem za Jessejevom četkicom za zube, ali pored nje pronađem svoju. Molim? Namrštim se i istisnem pastu. Vidim tuš u zrcalu i spazim ondje svoj šampon i regenerator, uz britvicu i gel za tuširanje. Zar me uselio? Nastavim prati zube pa otvorim vrata i zateknem Jesseja ispruzenog na trbuhu, lica zarivenog u jastuk. Prođem pored njega u garderobu i gotovo se ugušim pastom kad ondje ugledam izbor odjeće iz svog ormara. I jest me uselio! Zar se mene ništa ne pita? Mozda ga stvarno volim, ali poznajem ga tek nekoliko tjedana. Useljavanje? Što to znači? Zeli da budem ovdje kako bi brinuo o meni? Ako je tako, moze odjebati. Prije će biti da me zeli drzati pod kontrolom.