Moj Muskarac OPSESIJA

Trideset i treće poglavlje

Divljački vozim do Lussoa: pretječem, nestrpljivo stišćem trubu i prolazim kroz crveno na semaforima. Kad se zaustavim na dokovima, vidim da je Jessejev automobil nepravilno parkiran i zauzima dva rezervirana mjesta. Ostavim Mini na cesti i uđem na ulaz za pješake u sebi se pomolim svim svecima da se sjetim šifre i uletim u predvorje. Clive je na svojem uobičajenom mjestu na recepciji i izgleda veselije nego inače. 

„Ava! Konačno sam shvatio kako radi ova vrazja tehnika", vedro objavi. Oslonim se na visoki mramorni pult i pokušavam doći do daha. 

 „Sjajno, Clive. Rekla sam ti da ćeš uspjeti." 

„Jesi li dobro?" 

„Dobro sam. Idem Jesseju." Telefon na recepciji počne zvoniti, a Clive podigne prst u zrak kako bi me zamolio da ga ispričam na trenutak. 

 „Gospodine Holland? Da gospodine, naravno gospodine." Spusti slušalicu i zapiše nešto u biljeznicu. 

„Oprosti na ovome." 

,,U redu je. Idem gore." 

„Ah, Ava, ali gospodin Ward me nije obavijestio o tvojem posjetu." Pogleda zaslon, a ja zinem u njega. Šali se. Nebrojeno je puta vidio da me Jesse unosi i iznosi odavde. Što sad izvodi? Slatko se nasmiješim. 

„Kako ti se sviđa posao, Clive?" On se odmah oraspolozi i veselo me pogleda. 

 „Pa, u osnovi sam osobni tajnik za tridesetero odurno bogatih stanara, ali obozavam ga. Trebala bi čuti kakve sve zahtjeve dobivam. Jučer me gospodin Daniels zamolio da organiziram let helikopterom iznad grada, za njegovu kći i tri prijateljice i...", nagne se preko pulta i spusti glas, „gospodin Gomez na petom katu svaki dan dovodi drugu zenu. A gospodin Holland pada na Tajlanđanke. Ali zadrzi to za sebe. Sve je povjerljivo." Namigne mi. 

„Ideš, to zvuči jako zanimljivo. Drago mi je što uzivaš, Clive." Široko mu se nasmiješim. 

„Imaš li što protiv da krenem gore?" 

„Prvo moram nazvati, Ava." 

„Onda nazovi!" nestrpljivo uzviknem pa se uspravim i ljutito promeškoljim dok Clive poziva u penthouse. Spusti slušalicu pa ponovo okrene broj. 

 „Vidio sam ga da ulazi", promrmlja mršteći se. 

,,A mozda i nisam." 

„Auto mu je vani, sigurno je ondje", zurno govorim. 

„Pokušaj opet." Pokaţem prema telefonu, a Clive pritisne nekoliko gumba pod mojim pozornim pogledom. Opet spusti slušalicu odmahujući glavom. 

„Ne, definitivno nije ondje. A nije unio u sustav ni NO poruku, što znači da ne spava i nije zauzet. Sigurno je izašao." Namrštim se. 

 „NO?" 

„Ne ometaj." 

„Oh, Clive. Znam da je kod kuće. Mogu li, molim te, otići gore?" preklinjem ga. Ne mogu vjerovati da je tako zahtjevan. On se nagne preko pulta, stisne oči i osvrne se oko sebe kako bi provjerio je li sve u redu. 

„Mogu upasti u ozbiljne nevolje ako ne budem slijedio pravila, Ava", namigne mi.

„Hajde." Pokaze palcem preko ramena i poravna svoju zelenu kapu.