Moj Muskarac OPSESIJA

Jedanaesto poglavlje

Usporile smo na ulasku u rezidencijalno naselje pa Kate zaustavi kombi.
„Ajde. Provuci se iza."
„Molim?"
„Stani iza, Ava!" Pozuruje me tapšanjem po koljenu.
„Zašto?" Namrštim se. Pokaze mi niz ulicu i polako počinjem shvaćati. Pogledam je u nevjerici, razrogačenih očiju. Dovoljno je pristojna da bar djeluje kao da joj je neugodno.
„Vezala sam tortu, oblozila je i podstavila, ali ova je ulica jebena noćna mora. Usavršavala sam tu tortu dva tjedna. Ako se prevrne, sjebala sam." Pogledam niz ulicu koja vijuga između drvoreda. Automobili su parkirani s obje strane i ima mjesta samo za jednu prometnu traku, po sredini. Ali nije to ono što me muči. Muče me opasni, crni, gumeni lezeći policajci postavljeni na svakih deset metara. O, Boze, bacat će me kao novčić u centrifugi.
„Hoćemo li moći to izvesti?" očajno upitam. „Ima pet slojeva i teška je tonu. Samo drzi kutiju. Bit će dobro." Izdahnem i otkopčam sigurnosni pojas.
„Ne mogu vjerovati da si me nagovorila na ovo", gunđam i prebacujem se u straznji dio kombija. Ĉvrsto stegnem visoku kutiju za tortu.
„Nisi li je mogla sastaviti na licu mjesta?"
„Aa."
„Zašto ne?"
„Jednostavno nisam. Drzi tu jebenu tortu!" viče ona nestrpljivo. Stegnem mišiće, raširim noge kako bih odrzala ravnotezu i naslonim obraz na kutiju. Nalazimo se na početku ceste, motor urla, a mi izgledamo poput likova iz televizijske komedije.
„Spremna?" viče ona. Ĉujem kako Margo mijenja brzine.
„Kvragu, samo kreni, hoćeš li?" planem. Ona se zasmijulji pa polako krene naprijed, a iza nas se ubrzo začuje zvuk automobilske trube.
„Odjebi, idiote!" vikne Kate kad stignemo do prvog lezećeg policajca. Odbacilo me u zrak, lice mi je stisnuto uz kutiju, a pete mi klize. „Kate!" vrisnem i sletim na guzicu.
„Ne ispuštaj tu kutiju!" Podignem se na noge i zgrabim kutiju, upravo u trenutku kad kombi prelazi izbočinu straznjim kotačima. „Mozeš li malo lakše?"
„Moram stisnuti gas, inače neće prijeći preko!" uzvikne i udari u sljedeći hupser. „Kvragu!" opet me lansira u zrak, pa slijećem s glasnim praskom.
„Kate!" Njoj je to jako smiješno, što me samo dodatno razbjesni.
„Oprosti!" dovikne mi.
„Ma što oprosti", mrmljam i ponovo se podignem. Pokušam se smiriti i pronaći neki oslonac.
„O ne." Otpuhnem kosu s lica.
„Što je?"
„Nema šanse da sad idem u rikverc, frajeru!" sikće.
Shvatim da prema nama ide Jaguar, a kako je cesta široka samo za jedno vozilo i nema mjesta za maknuti se ustranu, emamo kamo. Začuje se mnoštvo glasnih automobilskih ruba, a Kate krene naprijed, bacajući me po čitavom strar:em dijelu kombija.
„Nabit ću te", upozori ona Gospodina Jaguara i udara po rubi.
„Je li torta dobro?"
„Da! Da se nisi usudila pustiti ga da pobijedi", vičem i ponovo padam na dupe.
„Sranje!"
„Drzi se, još samo dva."
„O, Boze!" Dva trzaja i vjerojatno dvije nove masnice na mojoj straznjici kasnije i već smo stigle, pa istovarujemo glupu tortu na pet katova. Gospodin Jaguar trubi, psuje i pokazuje nam srednji prst, ali ga mi ignoriramo. Dok pomazem Kate s tortom, noge su mi bose. Isporučujemo je u golemu kuhinju gospođe Link, koja priređuje zabavu za šesnaesti rođendan svoje kćeri. Ostavljam Kate da sredi što već ima i vraćam se u Margo čekati je. Dok trazim cipele u straţnjem dijelu kombija, ignoriram trube. „Pomakni kombi, glupa kujo!" Nasilni ton natjera me da izvučem glavu i otkrijem pretilog, proćelavog sredovječnog poslovnog čovjeka koji mi se priblizava s bijesnim izrazom na licu.
„Jesi li jebeno gluha?" O sranje, odvalit će mi šamar. Pogledam prema stepenicama koje vode do kuće gospođe Link, ali ulazna su vrata čvrsto zatvorena. Zajaučem kad me gurne unazad.
„Molim vas, dajte mi pet minuta", preklinjem bijesnog idiota. Da je Kate ovdje, polomila bi ga.
„Samo makni jebenu krntiju, glupa kravo!" urla mi u lice i tjera me na uzmicanje. Potrčim na pločnik, putem nagazivši na svaki kamenčić, pa pojurim uza stepenice koje vode do ulaznih vrata gospođe Link.
„Kate!" očajno lupam. Osvrćem se i slatko smiješim gospodinu Ćelavom Jaguaru koji mi odašilje novu rundu glasnih uvreda. Ovaj tip stvarno treba naučiti kontrolirati bijes. „Kate!" vičem i dalje lupajući. Sa svih strana zavijaju automobilske trube, najljući čovjek kojeg sam ikad srela urla uvrede u mojem smjeru, boli me guzica, a noge su mi izbodene jebenim kamenjem!
„KATE!!!" Sad me boli još i prokleto grlo. Ali onda se sjetim. Je li ostavila ključeve u kombiju? Oprezno pojurim niza stepenice, vratim se na ulicu i krenem pokušati upaliti Margo, pazeći da ne nabasam na Ćelavca. No, on me ne zeli pustiti da tako lako umaknem, pa se pored vozačkih vrata sudarim s njegovim debelim, znojnim tijelom.
,,Oh!" povičem i oplahne me smrad ustajalog znoja. Zgrabi me za nadlakticu i čvrsto me stisne.
„Ako odmah ne pomakneš tu jebenu kantu, razbit ću te nasred ceste." Stisnem se uz kombi dok mi on steze ruku, tako bolno da gotovo zajaučem. Prebit će me nasmrt u lišćem posutoj ulici u mondenoj Belgraviji i bit ću u svim sutrašnjim vijestima. Osjećam kako mi se oči pune suzama panike. Pritisnuta sam uz bok kombija i nemam pojma što učiniti.
„Miči jebene ruke s nje!" Zrak oko mene ispunio je urlik, glasniji i od automobilskih truba i od londonskog prometa, a koljena mi zaklecaju od olakšanja. Okrenem se u smjeru najljepšeg glasa koji sam ikad čula i vidim Jesseja kako juri posred ceste u odijelu, s ubilačkim izrazom na licu. O, hvala Bogu! Ne znam odakle se stvorio i nije me briga. Preplavi me nevjerojatno olakšanje. Nikad mi u zivotu nije bilo tako drago da nekog vidim, a to što je riječ o čovjeku kojeg poznajem jedva tjedan dana, trebalo bi mi nešto govoriti.
Debela, ruzna glava gospodina Ćelavog Jaguara okrene se prema Jesseju, a znojne crte njegova lica trenutačno preplavi izraz panike. Osjetim kako mu stisak popušta. Pusti me i odmakne se od Margo, pa počne procjenjivati vitku gromadu koja punom brzinom juri prema nama. Na ruznom licu jasno mu je vidljiva namjera da pobjegne. Nema šanse. Jesse ga napadne čim ovaj pokrene svoje kratke noge, razvali ga jednim udarcem i sruši na asfalt. Moj Boze! Bila sam u krivu. Ćelavko nije najljući čovjek kojeg sam ikad vidjela. Gledam kako Jesse šakom razvaljuje Ćelavkovo lice, udarajući ga u trbuh, dok ovaj cvili.
„Dizi se s te debele guzice i ispričaj joj se", Jesse ga podize s ceste i dovlači pred mene. „Ispričaj se!" urla. Pogledam Ćelavka koji puše i stenje, nos mu je očito slomljen, a krv mu se slijeva po slinavom odijelu. Da nije takav gad, bilo bi mi ga zao. Kakav muškarac to radi zeni?
„Za... Za... Zao mi je", muca posve zbunjen. Jesse ga opet udari.
„Još jednom je dotakni i otkinut ću ti jebenu glavu." Glas mu je prepun prijetnje.
,,A sad odjebi." Pusti zguzvanog muškarca iz šaka i privuče me na prsa. Raspadnem se. Ja sam glupava, drhtava olupina i jecam u Jessejevo skupo odijelo dok me steze uz svoja čvrsta, topla prsa.
„Trebao sam ga srediti dokraja", gunđa.
„Hej, dosta suza. Jebeno ću se naljutiti." Raširi dlan na mojem zatiljku i dahne ni u kosu.
„Odakle si se ti stvorio?" mrmljam i odmičem se od njegovih prsa. Nije me briga, samo mi je drago što je ovdje. Dobaci mi pogled, gotovo u nelagodi.
„Ja..." Ne mogu suspregnuti šokirani uzvik. „Slijedio si me, zar ne?"
„Dobro da jesam." Pusti me.
„Gdje je Kate?" Da, gdje je Kate? Vani je potpuna ludnica, a nje nema nigdje na vidiku. Ubit ću je. Nakon što dobijem svoju dozu Jesseja.
„Hej, što se događa?" Podignem pogled i ugledam Kate ispred kombija, potpuno zbunjenu.
„Mislim da moraš pomaknuti kombi, Kate", diplomatski joj savjetuje Jesse. Nije se čak ni oznojio.
„Uh, dobro", slegne ramenima. Očito nema pojma što se dogodilo. Jesse se odmakne i odmjeri me pogledom.
„Gdje su ti cipele?" upita me namršteno, a oči mu se ponovo zamrače od bijesa, jer je očito pomislio kako sam ih izgubila tijekom naguravanja s Ćelavkom.
,,U straznjem dijelu Margo", šmrcnem.
,,U kombiju", pojasnim kad mu se čelo upitno namršti. Podigne me i prenese do pločnika pa posjedne na zidić ispred kuće gospođe Link.
„Neću ni pitati kako su se našle ondje."
„Ja ću ih donijeti", vikne Kate. I prokleto bi trebala. Dojuri s mojim cipelama.
„Što se dogodilo?"
„Gdje si bila?" upitam je. Zakoluta očima. „Odvukli su me na kat da vidim rođendansku haljinu. Haljina je premalena i to je stvarno bilo bolno gledati. Trebalo im je deset minuta da je utrpaju u nju." Baci pogled na Jesseja koji uzima moju torbicu s prednjeg sjedala Margo.
„Što se dogodilo?" upita ona ponovo, šaptom.
„Izgleda bijesno."
„Gospodin Jaguar me malo prodrmao", otresem šljunak s bosih tabana i navučem cipele.
„Jesse je...", zastanem, pitajući se moze li se njegovo praćenje okarakterizirati kao kazneno djelo,
„baš prolazio."
„Ava, zao mi je." Sjedne na zidić i zagrli me. „Hvala Bogu na Gospodaru, ha?" U glasu joj čujem nagovaranje.
„Kate, moraš pomaknuti taj kombi prije nego što izbije rat", Jesse dojuri s mojom torbicom i ja ustanem. Kvragu, boli me. Spustim straznjicu nazad na zidić i trznem se kad dotaknem beton. Jesse se namršti kad to ugleda.
„Vodim Avu sa sobom."
„Ma da?" izvalim. Podigne obrve.
„Da, vodim te." Njegov ton ne ostavlja mjesta prigovorima.
„Vidimo se kod kuće", Kate me poljubi u sljepoočnicu i lagano, bez ikakve zurbe, krene prema Margo i smiješeći se osvrne. Ignoriram je i pogledam visoku, lijepu zvijer ispred sebe. Stvarno izgleda zanosno u sivom odijelu i bisernobijeloj košulji, i vidim kako me gleda stisnutih očiju.
„Zašto se trzaš?" Ustanem i ponovo se lecnem kad mi stopala ponesu punu tezinu.
„Boli me guza", protrljam izmučenu straznjicu i posegnem za torbicom koja mu je u ruci.
„Drzala sam Kateinu tortu u straznjem dijelu kombija."
„I nisi bila vezana?"
„Ne. Nema sigurnosnih pojaseva u teretnim dijelovima kombija, Jesse." Odmahne glavom i podigne me svojim snaznim rukama pa krene niz ulicu. Teško uzdahnem i pustim ga da završi to što je počeo. Oslonim glavu na njegovo rame i ovijem ruke ko njegova vrata. „Nisi me nazvala. Rekao sam ti da me nazoveš", gunđa n optuzujućim tonom.
„Zao mi je."
,,I meni."
„Zašto je tebi zao?"
„Što nisam stigao ranije. Nemoj raditi idiotarije, Ava. I nazovi me kad ti kazem da to napraviš." Namrštim se u njegovo rame, a on me pogleda kao da sjeća tu moju reakciju na njegov prijekor. Naceri se i poljubi mi čelo. Zatvorim oči. Ne mogu to ignorirati. U ovome definitivno ima nečega što je nasukalo moj samački brod. Zaustavi se ispred Kateina stana i nisam iznenađena što ona još nije stigla. Tip vozi kao luđak. Izađem iz automobila, ali ubrzo se nađem u njegovim rukama koje me podignu i nose do ulaznih vrata.
„Pa, mogu hodati", smijem se, ali on me ignorira. Kad stignemo do vrata, uzima mi ključeve iz ruku i sam ih otvara, a potom zatvara nogom. Promeškoljim se i on me spusti pa ovije ruku oko moga struka i privuče me k sebi. Podize me sve dok nam se usne ne sretnu, a ja uzdahnem, ovijajući ruke oko njegova vrata i pustim da mu jezik polako i mirno uplovi u moja usta. Glupa sam ako samo pomislim da bih mu mogla odoljeti.
„Hvala ti na knjizi", kazem mu u usne. Nagne se unazad i pogleda me, a zelene mu oči sjaje od zadovoljstva.
„Stvarno nema na čemu." Spusti mi čedni poljubac na usne.
„Hvala što si me spasio." Nasmije se onim drskim, nevaljalim osmijehom.
„Uvijek, dušo." Ulazna se vrata širom otvore i uleti Kate, uhvativši nas u zagrljaju. „Oprostite", kaze tiho pa brzo nestane na katu.
Jesse se veselo nasmije i pritisne me bokovima, aktivirajući ono čudesno pulsiranje u mojem trbuhu. Nasloni čelo na moje i ja ostanem bez daha.
„Da smo sad sami, stisnuo bih te uz onaj zid i izjebao do besvijesti." Ponovo me gurka bokovima i ja zastenjem, jer mi se ono pulsiranje spusti malo nize i sad ga osjetim među nogama. U sebi pošaljem Kate kvragu. „Mogu biti tiha", prošapćem.
„Ušutkat ćeš me, bude li trebalo." Naceri se.
„Vjeruj mi, urlat ćeš. To je nemoguće prigušiti." Tijelo mi se zgrči.
,,U redu, sutra", kaze odlučno.
„Zelim zakazati sastanak."
„Sastanak da bi me poševio?"
„Rječnik!" nasmije se.
„Zelim da se vratiš u Zamak i prikupiš podatke koji ti stvarno trebaju da bi počela raditi na uređenju." Usne mi oblikuju O, a on se nagne, zabije mi jezik u usta i strasno me napadne. Pustim da me uzme svime što ima, a koljena mi zaklecaju kad se ponovo nabije u mene tim prokletim, čudesnim bokovima. Odmakne se od mene sav zadihan i na trenutak ţmirne, a ja se osjećam izgubljeno.
„Ne trebaju mi sastanci da bih te poševio, Ava. To ću napraviti kad god hoću." Pomakne mračni pogled s mojih očiju i pogleda uza stepenice. Znam da i on proklinje Kate što je kod kuće.
„Zamak, podne", objavi pa podigne ruku i prođe mi prstom po obrazu. Kimnem. „Dobra cura." Nasmiješi se i poljubi me u čelo, pa se okrene i izađe. Potonem uza zid, pokušavajući uhvatiti dah, a misli mi jure. Zaljubljujem se. Zaljubljujem se opasno i brzo. I bojim se.