On i ona(Završena)

Mi se volimo

Jutro je predivno počelo.Jedna prepreka manje do Njega,do tih usana.

Dobit ću ono što želim na ovaj ili onaj način.

Njihala sam lagano kukovima dok sam išla ka svojoj sobi.Kristalan osmjeh je krasio moje lice.Lagano sam se spremila i okrenula sam poznati broj.

"Ljubavi,čekam te u parku."
Rekla sam uz smješak,te sam prekinula.Toliko sam dobre volje da ću i te idijote "počastiti."

Izašla sam na ulicu.Sve kao da je pjevalo za mene,poskakivala sam poput djeteta.

Telefon mi je zazvonio.Nepoznat me je broj pomalo zbunio.
"Halo?"
Javila sam se nesigurno.
"TI SI TO URADILA,ZAR NE GADURO?"
Bjes njegovog glasa me je uplašio.Njegov glas je obično hladan,ali ovaj put me uplašio.
"Ja ne znam o čemu ti pričaš.Tko si ti upšte?"
Rekla sam nezaiterosovano,a on je prekinuo.

Davno sam mu dala svoj broj,čini se da je konačno svatio ozbiljnost svih onih moji prijetnjih od prije.

Ljubavi,ne trebaš se bojati dok režim,boj se kada sve utihne.

Nastavila sam koračati ka Mariu.On je poput djete gledao u mene kao  da će svakog trenutka eksplodirati od sreće.Nasmijala sam mu se,te sam prste zavukla u njegovu mekanu boje meda kosu.

Uzvratio mi je osmjeh,a ja sam privukla njegove usne k svojima.Ljubio me je nježno,usne su se poklopile skoro pa savršeno.

Vatra je strujala kroz mene,naprosto se nisam htila odmaknuti od njega.Osjećam se kao da lebdim,tlo pod nogama je odavno izgubljeno ili sam pala u provaliju ili sam se vinula među oblake.

Onda odjednom kao da me je netko povukao dolje u realnost.Otvorila sam oči i ugledala sam pogrešnog muškarca ispred sebe.Skoro pa sam ga odgurnula,ali sam se sjetila da je zapravo on još jedna moja lutka,još jedna muška figura koja pokušava zamjeniti Njega.

Vratio je usne na moje,a ja kao da sam dobila mučninu.Nijedne emocije nemam prema ovome čovjeku,samo pokušajem naći nešto da zamjeni Njega,ali sve su to samo preloše kopije.

Nisam mogla otići tako brzo,jer toliko hladna nisam.Cjenim tuđe osjećaje,ali ja ih jednostavno ne mogu uzvratiti,a opet ne želim ni nikoga povrijediti.

Tražim i ja nekoga da ublaži moju bol.Boli kada nekoga voliš,ali ljubav uvjek boli.Divna je,ali boli.Nije sve savršeno,nije sve bajkovito,narkomani ne postaju anđeli,klošari nisu romantičari,pijanice nisu samo nesvaćene duše.

Voljela bih da me njegove usne mogu opiti,ali ja samo tražim Njega i te oči nedefinisane boje.

Odmaknula sam se od njega,kisika u plućima mi je nestalo.Dihala sam duboko,kao da sam pretrčala maraton ili kao da sam uzbuđena.

Nasmijao mi se lagano.
"Raspoložena si danas?"
Upitao je.
"Tako nekako."
Odgovorila sam dok sam pratila njegov hod.
"Jesi čula šta se desilo s Viktorijom?"
Čula?Jarane,uradila sam joj to.
"Ne,šta je bilo?"
Glumila sam nevinašce,baš kao i svi vukovi.
"Grozno je,bebo.Izmučena je i silovana,toliko mi je drago što ti nisi sinoć izlazila."
Privukao me u svoj zagrljaj.
"Da,sva sreća."
"što si naivan"- dovršila sam rečenicu u mislima.
...
Bacila sam sat vremena ni u šta,ali ništa mi ne može pokvariti ovaj dan.Poruka je došla na moj telefon.
From Aleksandar
"Popuši mi!"
To Aleksandar
"Nemam šta."
From Aleksandar
"Volim te,jer si opuštena."
To Aleksandar
"I ja tebe,jer si narkoman."
From Aleksandar
"Mi se volimo."
Nestao je,ponovno.

Ako treba cjeli svjet ću okrenuti na glavačke,ali bit ćeš kraj mene.

Malo kraci,ali stvarno nisam imala inspiracije za dalje.Nadam se da vam se sviđa.Šta mislite hoće li Viktorija preživjet?