Ljubomora koju sam imala je na neki način stala,nisam više toliko pridavala značaj ni njihovom poljubcu,ni ružama u njegovim rukama.
Zašto?Mjesec dana nije malo vremena,neke stvari se iskopaju.Nije on anđeo,nije bez grešan.
Manje sam ga čak i željela sada.Obrisala sam suze koje su klizile niz moje lice,okrenula sam se i otišla.
Nadala sam se da ću sve to ostaviti iza sebe,njega,nju i tu ljubav,ali sve će se to vratiti.
Željela sam joj nanjeti udarce,nanosi ih on.Mrzim što se slika o plavome anđelu pretvorila u sotonu sa velikim osmjehom,koji tjera jezu u kosti.
Čula sam njen smjeh iza sebe,njegov glas je dopirao do mene iako sam se trudila ignorisati ga,ali ipak sam ga čula.Čula sam te slatke laži,u koje je ona vjerovala.
Svi anđeli su dobro zamaskirani Sotonini sljedbenici,ali ja nisam Sotonin sljedbenik ja sam Luciferova kćer.
Bjes me pokreće,hranim se tuđom boli i ljubav me ubija.
Nisam više ni slična staroj sebi,kao da se vatra u meni gasi,ostaje samo žar koja čeka povjetarac da opet proždre sve plamenom.
Hodam pognute glave,a nisam gubitnik.Jednostavno ne mogu više da pogledam u oči ljudima sa maskom.
Sva njihova sreća bila je obična lažna priča,obična slika iza koje se krije nešto više.Ipak on se ponosi tim što iskaljuje svoj bjes na djevojci.
Prezirem ju,a žalim ju.Volim ga,a prezirem ga.
Pohvaliti se tim da udera djevojku?Alo,momak digni ruku na mene i nećeš imat više šta dignut!
Fazon"zdravo,ćao!"
Posegla sam za telefonom.Prstom sam prešla preko Antonijevog broja.
....
"Jesi sigurna da želiš to?"
Upitao je poput zabrinut oca.
"Želim,donesi mi najjaču."
Rekla sam odlučno u želji da sve brige nestanu.
"Uredu."
Rekao je tiho.
...
Laganim koracima sam išla ka ruševinama u kojim se skrivao potpuno novi život,život bez svjetla i nade.Ovdje umiru nade,ovdje ljubavi nestaju,ovdje je prijatelj neprijatelj.
Kročila sam lagano u tu prašinu,komade cigli,razbijenih flaša i iskorištenih šprica.
Stariji čovjek,koji je nosio šešir me je već čekao na kraju ovih ruševina.
Prišla sam mu,trudeći se da ne dodirnem zidove oko sebe,jer su toliko prljavi i umazani ko zna čime da bih dobila sto neotkrivenih bolesti samo kada bi ih dodirnula.
Bez riječi mi je pružio bjeli prah u kojem se krije olakšanje za ovu dušu.S osmjehom sam mu dala novac i istrčala sam odatle.
Samo sam željela doći sto prije kući i pustiti dušu da odahne.
Nakon par minuta sam se našla u svom dnevnome boravku.Rasula sam to po stolu i opuštanje je moglo da počne.
Ako mislite da je ovo droga,onda smislite bolji naziv za njegov poljubac zbog koga koljena klecaju,srce odkazuje vazduha u grudima nestaje.Ovo je obični prah,a prava droga je zapravo on.
On je moja igla,on je moj kokain,on je moj joint.....On je sve ono što me čini agresivnom,ali i smiruje u isto vrijeme.
Lagano me počelo hvatati,tako da je moje tjelo postalo tako lagano poput perceta.
Mogla sam u ovom trenutko bilo što,hrvati se s medvjedom,gledati njih dok razmjenjuju strasti ma bilo što,a ipak neću učiniti ništa.
Obećala sam sebi da ovo nikada neću probati,ali zar ja već nisam pod drogom od kad znam za njega?Zar on nije droga?Jeste,on je najjača od svega ostalog se odvikne.
Čestitaj te mi,upravo sam postala ono,za šta sam se klela da nikada neću biti.Mama,tata jeste li ponosni?
Nikada se ne treba zaljubiti,takve stvari ti pojedu mozak,pa počnu opravljati sa tobom kao s jebenom lutkom.
Dušo,ti nisi lutka na navijanje,ti nisi lutka za prestave TI SI JEDNA PRINCEZA,ne prihvataj ništa manje od princa.
Pravo muško tretira damu kao princezu,a ne kao robkinju.On nije muško,ja nisam dama...
On je klošarska pi*ka,a ja...Ja sam nešto mnogo gore...
Dobro došli u naš svjet,poklonite se ili ću vas natjerati!
Hello!Ok,ovaj nastavak je malo psiho?Jel da?Da,totalno jeste.Ipak kako vam se sviđa?Mišljenja?
Voli vas vaša,Cold lady😘😘😘😘
YOU ARE READING
On i ona(Završena)
Romance"Ali još se pitam da li je u mraku ili je mrak u njemu?" Nisam ni ja svetica niti savršenstvo od djevojke,ali sam se trudila biti savršena za tebe. Poštovala sam te prvo kao osobu koja zavrijeđuje moju pažnju,a zatim sam se davala još više tebi kao...