On i ona(Završena)

"Bojiš li se?"

Svaki mišić mi se opustio,klonula sam.Dobila sam efekat koji sam željela,ali kada dejstvo prestane....Tada počinje moj bjes,vrištanje,proklinjanje dana kada sam saznala za njega.

Nisam imala snage pomjeriti niti jedan dio svoga tjela,ležala sam paralizovana.

Po glavi su mi se vrtjele njegove i njene riječi.Nisam kurva,nisam propalica,ne!

Šta god ja uradila,on će uvjek za mene biti niža klasa,obična pi*ka.

Počela sam se nekontrolisano smijati.
"On je samo pi*ka,samo pi*ka..."
Ponavljala sam kroz smjeh.

Telefon je zapištao,iako sam ga odblokirala molila sam Boga da poruka nije od njega.

Pokušavala sam dati "naredbu" ruci,ali mi je teže išlo.Konačno sam uspjela uzeti telefon u ruke.

Svi znate sudbinu,najveću ku*vu,eh,ta ku*va je upravo poslala njega meni.
"Čuvaj se!"
Jasna poruka od njega je "stojala" na mome ekranu.

Samo sam se osmjehnula i telefon mi je iskliznuo iz ruke.

Čega da se čuvam?Trebala bih se čuvati jajare?Osmjeh mi se raširio licem.

Dohvatila sam telefon sa poda.

-"Ne bojim te se."
"Trebala bi!"
-"Nikada se neću plašiti muških pi*ka."
"Ne izazivaj,dok nisam popi*dio."
-"Dođi,ajde pi*ko!!Ne možeš mi ništa!"

Odgovora nisam dobila.Nije mi ni trebao,jer je on običan slabić koji je pun sebe.

Kapci su mi postali teški,oči su se sklopile .Otišla sam na mjesto gdje je sve po mom,u san.

....
Otvaram oči,sat na zidu pokazuje tri sata u jutro.Nisam više mogla zaspati,pa sam se uspravila i otišla sam upaliti svjetlo kako ne bih sjedila u mraku.

Upalila sam svjetlo i ugledala mušku siluetu kako opušteno sjedi na fotelji.

Svjetlost ga je probudila,oči su mu bile crvene,a osmjeh iskrivljen.
-"Što želiš?"
Rekla sam,bez straha da bi mi išta mogao uraditi.
"Našla si dobru stvar."
Pokazao je rukom na ostatke bjeloga "praha".

Nasmijala sam se.
-"Rekla sam ti da smo slični,samo ja nemam strahova."
Sjela sam na kauč.
"Bojiš se mene."
Rekao je to podlo,ali ipak je upravu.Znala sam da mi ne može ništa,ali ga se bojim.

Bojim ga se,jer mu ne mogu uzvratiti,srce mi to ne dopušta to.Stavio je ruku na moje koljeno i pogledao me uz blagi smješak.

Brzo sam maknula njegovu ruku i udaljila sam se malo od njega.
"Bojiš li se?"
-"Nemam se čega bojati."
Ustao je i nageo se prema meni.

Gledala sam pravo u njegove oči u kojim sam se gubila,bile su tako čudne kao da gledam u veliki ponor bez dna.
"Jesi li sigurna?"
Upitao je.
"Mhm."
Promumljala sam,a usne su se spojile.

Prihvatala sam njegov ritam,uhvatio me je za kosu i povukao me je još više ka sebi.Vodili smo borbu,borbu za zrak i da ovo nikad ne stane.

Poljubac je stao,a on me je povukao kako bih ustala.
"I tako ne bojiš se?"
Srce mi je zadrhtalo.
"Ne bojim."
Njegove usne su se vratile na moje.

Dobro večer.Škola je počela znači,plač.Nastavak sam zaustavila napola,jer pa najbolje se uvjek ostavlja za kraj.Šta mislite?Vojim vas,pačići moji😘😘