✴Prelijepa kada plače✴ 2. SEZONA

Poglavlje 2: Vjenčanica

Dala sam oglas na internetu i u novinama da prodajem dizajnersku vjenčanicu. Dobro je da sam imala sliku vjenčanice na mobitelu. Sada samo čekam da me pozovu. Na poslu sam i nema gužve, što je dobro.

"Dobar dan, što biste vi željeli?", više nisam ni obraćala pažnju kome se obraćam.

"Kafu, Verona", rekao je glas kojeg se jedva sjećam.

Pogledala sam u čovjeka i to je bio Hermen.

"Hej", iznenađeno sam rekla.

"Hej, da li ti se dopao naš dejt sinoć?"

"Da", lagala sam, naravno da nije.

Više bih voljela da je na njegovom mjestu bio Paul, ali jebiga nije.

"Super, 'ajmo to ponoviti!"

"Naravno."

"Doći ću po tebe večeras u osam."

"Odlično", pretvarala sam se sretno.

"Tvoja kafa", sjetila sam se i usput to mi je bila izlika od odem od njega.

Iskreno, tip je malo jeziv. Kao da pokušava biti bad boy, ali mu ne ide baš najbolje. On je kao lošija, jako lošija, verzija Paula.

Daj mu šansu, šta znaš možda se promijeni.

Ok, dat ću mu šansu, a potom ću mu ubiti svaku želju za ljubavlju.

Rekla sam da se želim promijeniti bilo to na ovaj ili onaj način. Zazvonio mi je mobitel. Nepoznat broj.

"Halo", rekla sam.

"Dobar dan, zovem Vas u vezi vjenčanice, kada ju mogu pogledati?", ljubazno pita ženski glas.

"Da li Vam odgovara danas u pola sedam?"

"Odlično, samo mi recite gdje se nalazite i doći ću!"

"Prescot Street 8. Vidimo se u pola sedam."

Vratila sam se poslu koji je postajao sve teži, ali za razliku od jučer dobro mi ide. Djevojka duge crne kose je ušla u kafić pogledom tražeći nekog.

"Ana?"

"Verona?"

Bacila sam tanjure koje sam imala u rukama i poletila njom u zagrljaj.

"Šest mjeseci se nismo vidjele", rekla sam kroz smijeh i suze radosnice.

"Jako, jako dugo", i ona plače.

"Za pola sata završavam, 'aj me sačekaj", rekla sam joj kada smo se odvojile.

"Dobro."

Uzela sam nove narudžbe i brzo ih podijelila. Još pet minuta i gotovo. Zamjena je došla pa sam ja pokupila svoje stvari i otišla sa Anom u svoj stan.

"Prelijepo", rekla je na samom ulazu unutra.

"Trudila sam se, hvala."

"Kako se snalaziš?", pitala je dok sam bila u kuhinji praveći kafu.

"Jako dobro zapravo. Kao što vidiš imam stan, imam posao koji i nije baš nešto, ali eto."

Donijela sam nam kafu i smjestila se pored nje.

"Kako se ti snalaziš s Igorom i...", prekinula sam se.

"Sa Igorom super, a sa njim se nisam čula jako dugo. Igor jeste, ali ja nisam."

"Vidjela sam ga jučer sa nekom djevojkom."

Spustila sam pogled.

"Ovaj, nisi to trebala vidjeti. Znam da te još uvijek boli."