SERIJAL: ROBINJA NJEGOVOG SRCA
{DRUGA KNJIGA}
"Boli li te?"
"Da!"
"Hoćeš li ga ikada zaboravit?"
"Ne!"
"Voliš li ga?"
"Ne!"
"Lažeš li me?"
"Da!"
Šta će li biti dalje?
Hoće li mu oprostiti za sve gluposti koje je učinio?
Ili će samo ostati prelijepa...
"Možete li nam reći nešto više o sebi? Nešto što mi ne znamo?", pitala je jedna od novinarki.
"Usvojena sam. Osobe koje su vam rekle da sam se bavila prostiturijom nisu moji pravi roditelji i rekli su vam laž. Ja se nikada u životu nisam bavila prostitucijom. Prije nego što sam dobila ponudu da budem model, radila sam kao konobarica u jednom kafiću. U to vrijeme Paul i ja smo se razdvojili."
"Zašto nam ne biste rekli cijelu Vašu priču? Dok mi Vama za uzvrat obećajemo da ništa što Vi kažete neće biti izbačeno jer nemam pravo na montažu. Za ovaj intervju svi ovdje prisutni novinari su potpisali ugovor s Vašim šefom i zaručnikom da ništa neće biti izbačeno", rekao je jedan od novinara.
"Ako može samo mala pauza, molila bih."
Ustala sam i krenula prema kuhinji dok me je Paul slijedio.
"Šta je bilo? Ovo ti savršena prilika da kažeš istinu o sebi."
"Prije tebe sam bila udana. Udana s trinaest godina za osobu koja je od mene starija deset godina. Sa sedamnaest sam pobjegla od Stefana, a par dana od toga sam prodata tebi kao robinja. Mislim da nisam spremna podijeliti svoju priču s ostatkom svijeta."
"Princezice, ja ću biti uz tebe. Neću da svi misle da si bila kurva."
"Ako ćemo iskreno, u jednu ruku i jesam."
"Gledaj, nećemo dozvoliti Vanesi i Goranu da se petljaju u naš život, samo nam stvaraju probleme, a nakon ovoga mislim da ćeti se i ispričati. Dođi", rekao je i povukao me u jak zagrljaj.
Nakon mnogo suza s moje strane i strane dvije novinarke intervju bio je gotov. Sada sam u dnevnoj s Paulom i gledamo film. Odnosno, on gleda film dok ja pokušavam da saberem svoje misli.
"Jesi li vidjela ovo? Predobra scena", prepao me je.
"Hm! Šta, šta je bilo?"
"Jesi li uredu? Verona, šta je bilo?"
"Sorry, isključila sam se."
Vrisak iz teretane nas je prekinuo. Oboje smo skočili i potrčali prema teretani.
"Viliam? Viliam, jesi li dobro?", vikala sam.
"Izgubio je dosta krvi, ima prelom rebara, slomljenu ruku koju mi ne da da ispravim i stavim gips", pojasnio je doktor.
"Moramo ga voditi u bolnicu. ODMAH!", Paul je rekao.
"Vil, ne govori ništa. Svaka tvoja izgovorena riječ ti izaziva napor."
"V-ver, a-ako n-ne...", prekinula sam ga tako što sam stavila ruku na njegove usne.
Već pola sata sjedimo dok doktori trče oko Viliama da mu pomognu. Dali su mu sedative i kažu da mu je bolje.
"Paule, idem po kafu. Hoćeš li i ti jednu?"
"Idem ja, ti ostani ovdje."
"Otići ću ja, ionako bih se ovdje ubila od neizvjesnosti, a i treba mi zraka."
Stojim pored aparata za kafu dok na mobitelu kucam Luisov broj.
"Luis, hej, Verona ovdje. Gledaj, treba mi tvoja pomoć, ali Paul ne smije da sazna."
"Znam o čemu se radi, Vil nas je o svemu obavijesti i zaprijetio nam da ništa ne govorimo Paulu."
"Izbriši Paulove otiske prstiju. Otiđi do kuće i na stolu u dnevnoj ima čaša od vode. Na čaši su moji otisci i sada sve što treba da uradiš s ekipom jeste da zamijeniš Paulove s mojima."
"Želiš da podmetnem dokaze?"
"Da, Luis. I isto tako želim da Paul ostane u mraku što se tiče ovoga. Volim ga i ne želim da ga uhvate. Poslije kada zamijeniš otiske ušunjaj se u Igorovu kući i gurni nož pod trosijed ili ormar. Kasnije policiji anonimno javi za taj nož. Ako treba otići ću i u zatvor samo da Paul ostane na sigurnom."
"Dobro, uradit ćemo tako, a kada sve završimo javimo ti."
"Hvala ti."
Prekinula sam poziv i uzela kafe. Hodnik je odjednom postao prazan kao i mračan. Ubrzala sam hodanje.
"Paule!", viknula sam njegovo ime kada sam ga ugledala.
Ali, odjednom! Nečije ruke su se našle oko moga struka čvrsto me držeći.
"PAULE!!!", vičem na sav glas.
Napokon se okreće prema meni i zadnje šo sam vidjela prije nego sam ga izgubila iz vida bilo je kako trči prema meni. Izašli smo u hladnu noć, a ispred ulaza bio je parkiran crni džip. Ugurali su me unutra. Bilo je pet muškaraca. Čim je onaj kreten sklonio ruke s meni dala sam se u bijeg. Krenula sam prema vratima bolnice. Ugledala sam Paula i krenula prema njemu kada me je opet onaj kreten uhvatio. Čula sam pucanj i majmun koji je bio iza mene je pao na pod. Potrčala sam prema Paulu koji me je odmah povukao sebi iza leđa.
Zašto se baš ovakva sranja moraju meni dešavati? Ša se dešava? Je li ovo neka Paulova igrica? Zašto baš ja? Rekao mi je da ostanem ovdje dok on ne riješi ovaj problem. Čim je izašao vani netko mi je začepio usta nekom krpom koja je užasno smrdjela. Zašto baš ja? Zašto baš meni?
Ovo je naš dragi Viliam i ispod imate pitanja...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Novi nastavak i ubrzo se bliži kraj.
1. Je li vam se dopao nastavak?
2. Šta vam se najviše svidjelo?
3. Šta vam se nije svidjelo?
4. Hoće li Viliam biti dobro?
5. Sviđa li vam se Veronin plan vezam za nož?
6. Šta se dešava?
7. Je li ovo bila otmica?
8. Hoće li Verona biti dobro?
9. Šta mislite tko ju je oteo?
10. Hoće li se Paul boriti da vrati svoju Princezicu?
